среда, 29. јун 2016.

U čemu je tajna mudrosti?

Bilo je dana kada je Gospođica čula svoju mudrost vrlo jasno, a bilo je i onih dana kada joj se činilo da sva tišina ovog svijeta joj neće pomoći da izabere pravi put. To su oni trenuci kojima se sjeti zašto je uopšte krenula u potragu. Zašto je uopšte pomislila da njeguje svoju baštu onako kako se njoj to činilo najsvrsishodnije. I tako ponekad bi se osvrnula iza ne bi li sama uočila svoj napredak o kojem knjiga sveopšte mudrosti često govori. Nije se osvrtala da bi hranila svoj ponos uspjesima, nego da bi li pronašla tu šemu koja joj je do sada pomogla kada je mudrost u sebi blokirala. Koja je to tajna koju knjiga sveopšte mudrost pokušava da joj kaže, koju ona očigledno zna, a ne razumije.

U čemu je tajna mudrosti?

Prozor u svijet 
O, lijepa naša Gospođice, kako je divno kad znaš šta te zanima. Da bih spoznala tajnu mudrosti najprije je potrebno znati šta te zanima. Mudro je mila naša najprije formulisati pitanje. Već smo ti napominjali za ono, traži i biće ti dato, ali mila- treba znati šta tražiš. Često postoje slojevi koje je potrebno otkloniti da bi se došlo do istinske potrebe. Do same srži traženja. To je tajna- spoznati šta tražiš. Saznati svoju potrebu. Mudrost u tebi zna sve tvoje potrebe. Poslušaj šta ima da ti kaže. Mila naša samo tako možeš da kreneš u process studiranja. Da, da , dobro si čula, process studiranja života. Nije to plan i program po čijem završetku dobiješ dilomu. To je svakodnevni proces učenja o sebi, o svojim potrebama i skolonostima, ljudima oko sebe i svijetu oko sebe. Naći svoje mjesto pod suncem, osvjetliti svoj Kutak života- to je tajna.
Lijepa naša, ima još jedna tajna- tajna sitnica. Taj deminutiv u sebi krije ogromnu veličinu. Sitnice koje odradiš danas, živjećeš sutra. Sve te male i čine ti se nevažne stvari koje obavljaš automatski se sumiraju u veliki rezultat godinama kasnije. Tajna je, mila naša, da u te sitnice, te male stvari koje uzimaš zdravo za gotovo, ispuniš ljubavlju i pažnjom, jer će na kraju rezulat biti upravo to. Isto važi i za obrnuto, ako želiš veliki rezultat, počni od sitnica. Sledeći puta kada čuješ: “ma ništa, to je sitnica”, pokloni se toj sitnici kao da je planina, jer jednog dana će to postati.
Mila naša kada vidiš da je planina dobra ili loša, zdrava ili bolesna, lijepa ili ružna, srećna ili tužna, zadovoljna ili nezadovoljna, znaj da je rezultat svakodnevnih sitnica.

Za kraj, kao što vidiš dijete naše, puno je tajni mudrosti, ali samo potraga ti može otkriti sve njih. Dok god tragaš u radosti, naći ćeš i biće ti dato sve. U radosti ostani, mila naša.    

понедељак, 13. јун 2016.

Kako odagnati nezadovoljstvo?

Lijep je osjećaj pratiti svoje unutrašnje zadovoljstvo. Biti siguran da je to tvoj korak koji želiš da napraviš i ići stazama koje si zamislio. Ali zanimalo je Gospođicu šta da kaže, ili kako da objasnima onima koji su nezadovoljni, da imaju prava da budu zadovoljni. Kako dočarati običnom čovjeku da je suviše neobičan i vrijedan u kratkotrajnom životu, da bi živio tužna i smrknuta lica? Razumjela je Gospođica različite stepen razvoja o kojem joj je knjiga sveopšte mudrosti pisala, ali zar nije moguće na svakoj stepenici biti nasmijan? Razmišljala je kako joj vrijeme brzo prođe kada joj se dešavaju lijepe stvari, a u dosadi ili teškoći se čini da nikada nema kraja. Zar onda nije logično da upravo u teškoći ili dosadi pojedinac pronađe neku lijepotu kojom bi sam sebi prekratio vrijeme?

Kako odagnati nezadovoljstvo?


Lipa naša mišuljice, zar nije lijepo pronaći svoju unutrašnju mudrost i pratiti je, a onda još i podijeliti sa drugima. Mico naša mila, jedna velika istina koju sveopšta mudrost želi da razumiješ jeste da ogromna količina ljepote postoji u svakom ljudskom biću i samo onaj ko ljepotu u sebi uzgaja istu može i da prepozna. Voljeti sebe uvijek će proizvesti da voliš i druge, čak i u njihovom nezadovoljstvu. Ali mila, mila, mila, naša, ne može se nikome ništa odagnati ako to ne želi. Nije mudrost sila, mudrost je put. Razloga za zadovoljstvo uvijek ima, samo ih neko vidi, a neko ne. Kad biraš put koji te raduje lakše ti je da prepoznaš radost. Kad prepoznaš sebe, lakše ti je da prepoznaš druge. Kad znaš ko si, ne treba ti odobrenje drugih, jer ti već znaš ko si i tako se predstavljaš. Kad znaš ko si postaješ zadovoljan time što jesi. Kad znaš ko si , shvatiš da nisi takav jer moraš biti takav, nego si takav kakvog te božanska sila stvorila i kao takav samo puštaš da to i budeš. Kad znaš ko si, onda znaš i šta želiš, i ka tome ideš. A kad ideš tome što želiš zadovoljan si i kad se svim drugima čini da trebaš biti nezadovoljan. Ali i ako upadneš u začarani krug nezadovoljstva, najbolje što možeš uraditi za sebe jeste ono što te raduje. Nađi nešto što te raduje i oslobodi svoju dušu i um. Samo svjetlost će uvijek ugasiti tamu. Samo zadovoljstvo može odagnati nezadovoljstvo. Samo ljubav može otkloniti strah i sve što ti nanosi bol. Znaš li da je nezadovoljstvo bol koji nanosiš sebi? Šta mama uradi djevojčici koja padne i udari se u koljeno? Poljubi da prođe. Mama poljupcem šalje ljubav da ukloni bol. Zato ako želiš odagnati nezadovoljstvo sebi ili drugima, jedino ljubav može da ukloni taj bol koji čovjek sebi nanosi. Učini ono što možeš da ljubav sebi pružiš i osvijetliš svoj život zadovoljstvom. U zadovoljstvu, miru i spokoju ostani mila naša. 

петак, 10. јун 2016.

Da li je ići za svojom radošću neodgovorno?

Nikako Gospođica nije mogla da razumije to da ima prava da bude srećna i radosna. Znala je da ima prava, ali nije razumjela. Shvatala je osjećaj koji jo to donosi. Vrlo je jednostavno da se razumije da neko želi i voli da se osjeća prijatno, ali nekada moraju da se radi stvari koje nam ne prijaju. Kako da bude radosna dok radi stvari koje joj ne prijaju, a koje osjeća da mora. Kako samo ustati jednog dana i reći da ću od sada raditi stvari koje me raduju? Pokušala je da izoluje pitanje koje je muči i listajući knjigu sveopšte mudrosti naletela je na jedno koje joj se činilo upravo to:

Da li je ići za svojom radošću neodgovorno?  

Draga naša, dobro došla. Uvijek si dobro došla. Dok god tražiš mudrost u sebi sveopšta mudrost ovog svijeta će rado da te savjetuje. Sveopšta mudrost te ne savjetuje jer je to odgovorno, nego zato što to želi, ali dok to čini sveopšta mudrost odgovara za svoje riječi. Razumiješ li?

Kada radiš nešto što misliš da moraš, a ne zadovoljava te, na kraju završiš sa nezadovoljstvom. Sveopšta mudrost te savjetuje da slušajući svoju unutrašnju mudrost saznaš šta te zadovoljava. Tada ćeš raditi to što te raduje, a i sam rezultat će da te raduje. To je život u radosti. Sveopšta mudrost  podržava odgovornost potpuno, ali najprije odgovornost prema sebi. Samo ako si odgovorna prema sebi, možeš biti odgovorna prema drugima. Tada možeš iskreno pristupiti svim drugim odnosima.  Kada poznaješ sebe i šta je to što želiš i osjećaš, možeš se predstaviti svijetu za to što jesi. To je osnovna ljudska odgovornost. Biti odgovoran prema drugima može samo onaj ko je iskren prema sebi.  Spoznati mudrost u sebi i živjeti u saglasnošću sa istom. To je život kojem se raduješ kad plačeš od bolova prvog udaha pri napuštanju majčine utrobe. I tada mila moja, ne rađaš jer moraš, nego zato što želiš. Baš takva kakva jesi želiš da se rodiš. Baš takva. Zar nije neodgovorno sputavati sebe da osjetiš radost života, jer misliš da moraš da radiš to što drugi kažu? Ko je odgovoran za to što je nezadovoljan? Sveopšta mudrost ovog svijeta te uspućuje da pitaš mudrost u sebi kakva si to ti? Sveopšta mudrost zna ko si ti i voli te baš takvu, ali ti moraš to čuti od mudrosti u sebi. Sve drugo je neodgovorno, jer to nije odgovor došao od tvoje unutrašnje mudrosti. Tragaj mila, ali ne zaboravi da te sveopšta mudrost voli u svakom trenutku baš takvu. Ostani radosna, jer si se zato tu

четвртак, 9. јун 2016.

Kako da znam da me vodi unutrašnja mudrost?

Slušala je Gospođica mudrost u sebi, a u najvećim dilemama se obraćala knjigi sveopšte mudrosti, ali ta težina koju je bilo potrebno savladati u cilju praćenja svoje unutrašnje mudrosti joj se činila nesavladiva. „Lako je reći, ali ne i u raditi“, mislila je često. Razgovarati sa mudrošću je divno. Čitati sve te dubokoumne savjete potpuno okrepljuje organizam i vraća duboku vjeru u suštinu, ali ... postoji to ali koje potresa svaku ćeliju pri samoj pomisli da uradi onako kako je njena unutrašnja mudrost navodi. Kad bi bar sa sigurnošću znala da to čemu teži jeste mudro, lakše bi joj bilo, ali kako da zna? Zar nije cijeli život učila da je mudro slušati mudrije od sebe, a sad joj knjiga sveopšte mudrosti sugeriše da sluša mudrost u sebi.

Kako da znam da me vodi unutrašnja mudrost?

Mico naša slatka, svako pitanje koje postaviš potiče iz tvoje unutrašnje mudrosti. Mudrost u tebi želi da se čuje, da kaže šta misli, želi da mudrost tih za koje misliš da su mudriji preispita. Želi da pronađe svoj način. Sveopšta mudrost ovog svijeta te samo navodi da pomisliš da imaš prava da slušaš svoju unutrašnju mudrost, da imaš prava da se raduješ. Tako znaš da te vodi mudrost. Ako te to što želiš raduje, ako te to što radiš raduje, ako te to što misliš raduje, mudrost u tebi će se radovati

Mila, mila, oh mila naša, imaš prava da se raduješ! 


Sunce naše, zna svaopšta mudrost koliko je teško ugasiti buku oko sebe koja radovanju traži razlog i u svojoj tišini se sjetiti kako se raduje. Najprije se osjetiti radosno. Možeš li mila da se sjetiš kako je to biti radostan zbog same ljepote radovanja? Sjetićeš se, samo polako. Malo po malo. Uradi nešto samo zato što te raduje. Samo zato. Kad osjetiš radost osjetićeš mudrost. Samo nastavi, tragaj i naći ćeš. Taj most mila, između tebe i tvoje unutrašnje mudrosti gradi se polako, ali kada ga jednom izgradiš taj most, sve druge mostove ćeš znati kako da gradiš u radosti. Jer mila, samo ono što u radosti gradiš - radost će ti dati. I ne boj se mila, sveopšta mudrost je uvijek tu za tebe. Voli te. Buka oko tebe ograničava samo ako je čuješ, kao što te i mudrost raduje samo ako je čuješ. Ti mila biraš šta ćeš čuti. Šta ćeš vidjeti. Kome ćeš vjerovati. Sveopšta mudrost je uvijek tu za tebe. Uvijek mila naša. I voli te uvijek te voli, al mila samo u tišini i radosti ti čuješ da te voli. Ti tada osjetiš
Ali svaopšta mudrost te uvijek voli. Ostani nam radosna i u ljubavi. 

среда, 8. јун 2016.

Trpiti ili biti srećan?


Novinar: „ Kako si znao da će da pobijedi?“
Stari bokser: „ Vidio sam kako trpi udarce. Onda sam vidio sjaj u njegovim očima.“

Čitala je Gospođica ove riječi pokušavajući da čuje šta njena unutrašnja mudrost ima da kaže. Prihvatila je da nije baš lako čuti svoju mudrost, ali znala je da ne može odustati sad kad zna da unutar nje ima neko pametniji od nje same. Smiješno koliko joj je zvučalo, tako je doživljava sve te savjete koje joj knjiga sveopšte mudrosti upućuje. Pronaći u sebi nešto što nisi znao da imaš, isto je kao pronaći drugu osobu za koju nisi znao da postoji. Bilo kako bilo, gore navedeni tekst kosio se sa svim što knjiga sveopšte mudrosti propovjeda. Ako jedan bokser pobedi tako što trpi udarce, zar ne bi onda i sam čovjek morao da nauči da trpi u cilju pobjede, smatrajući pobjedom neki svoj ostvareni cilj ili želju. S druge strane „trpljenje“ podrazumjeva da radiš ono što ne želiš i tu je sad zbunjuje cijeli koncept. Znajući da knjiga svopšte mudrosti odgovara na formulisana pitanja,  potražila je odgovor na to što je zbunjuje.

Trpiti ili biti srećan?

Neka ti je divan i svečan ovaj dan! Lijepo li je što te sve inspiriše da se zapitaš. Već ti je sveopšta mudrost ukazala na neophodnost traganja u cilju pronalaženja. Što više pitaš, više odgovora ćeš imati, a ako još pažljivo slušaš, otkriće ti se i tvoj istinski odgovor. Umjetnost mudrosti jeste otkriti sebe, te i kad misliš da trpiš biti ono što jesi, i kada misliš da si srećan biti ono što jesi. Kada prepoznaš sebe u sebi, shvatićeš da ne  moraš ništa da trpiš, jer imaš prava da te ispuni sreća bez obzira na sve. To ne znači da nikada nećeš uraditi nešto što ti se u početku čini teško. Nekada je mnogo veće trpljenje ne uraditi ništa, nego uraditi nešto teško. Da li je nešto trpljenje ili je rad koji potiče iz ljubavi samo mudrost unutar tebe zna. Zato te sveopšta mudrost upućuje na tebe. Mudrost u tebi će ti uvijek reći da ništa ne moraš da trpiš, ako trpljenjem smatraš raditi stvari koje ne želiš. Ali onda se postavlja pitanje šta želiš? Smiješ li da izgovoriš to što želiš?
Mila naša, ništa, ali baš ništa ne moraš da trpiš, ukoliko ne želiš. Ali sve što želiš da trpiš zarad nekog za tebe višeg cilja, jeste sam akt ljubavi prema sebi. I opet se vrti u krug najveća mudrost od svih, a to je spoznate sebe. Svoje ideje, vizije, stavove, svoje mišljenje. Odvojiti se od mišljenja drugih, roditeljskih stavova, drugarskh preporuka. Preispitaj svaku riječ koju izgovoriš i tvoj put ka unutrašnjoj mudrosti biće popoločan ljubavlju.

Milo sunce naše, najteži udarac jeste trpiti sebe, a ne znati ko si. 
To je ono što te gura da pronađeš mudrost u sebi, ne bi li prestala trpiti sebe u neznanju. 

понедељак, 6. јун 2016.

Kako je jednostavano, kada se čini izuzetno komplikovano?

Dani su prolaziili i Gospođica je polako usvajala savjete iz knjige sveopšte mudrosti, a ponajviše onaj da se okrene ka mudrusti unutar sebe. Međutim, to okretanje mudrosti unutar sebe nije ni malo jednostavno kako sveopšta mudrost navodi. Već je dovoljno zašla u cijelu priču da joj je bilo jasno to da, ako knjiga sveopšte mudrosti piše jedno, a ona misli drugo, negdje postoji kvaka. Ili ona nešto ne razumije, ili je potpuni izrod iz ove ljudske vrste. Ova druga opcija se činila suviše prepotentnom, te je odlučila da još jednom prelista knjigu sveopšte mudrosti, ne bi li bolje razumjela kako je sve jednostavno kada se njoj čini dosta komplikovano? Kako dosegnuti taj famozni nivo mudrosti u kojem je sve jednostavno ? Vrijedi li se uopšte nadati da će doći do tog nivoa...

Kako je jednostavano, kada se čini izuzetno komplikovano?

Mico naša, jeste, sve je vrlo jednostavno. Ali, mila naša sveopšta mudrost svijeta nikada nije rekla da je lako. Lako je biti mudar kada mudrost imaš, ali dok mudrost stičeš ne čini se tako lako. Svako unutar sebe mudrost ima, ali zbog buke iz vana često se putevi do te mudrosti čine komplikovanim i suviše teškim. Dok tragaš i pitaš se, znaj da što više slušaš mudrost u sebi, sve lakše ti postaje, a dok mudrost u tebi ne progovori i dok se kolebaš sa svim glasovima oko tebe, čini ti se teško. Ali i tada mila naša, i tada je jednostavno. Jednostavno je jer ti tvoja unutrašnja mudrost  jasno govori u kom pravcu da ideš, a kada tako učiniš osjećaš se dobro. Činiš ono što ti je logično i činiš ono što te raduje. Ne samo da te raduje, nego te uzbuđuje. Kada pratiš svoju unutrašnju mudrost ti pratiš svoj blagoslov, ti blistaš.
Čini ti se da nije lako biti uvijek bolji čovjek, dok misliš da si bolji čovjek jer to moraš, a ne zato što to želiš. Ali kada jednom pokušaš da na kamen odgovoriš hljebom, prepoznaćeš milost u sebi, prema sebi i prema drugome. Kada se fokusirati na jednu dobru stvar  u trenucima kada te neko izluđuje ili ljuti, prepoznaćeš kako se u tebi budi smirenje. Što to češće radiš, sve češće ćeš se osjećati dobro, a sve manje bijesno. Nije lako mila naša, ali jeste jednostavno. Vrlo je jednostavno, ako pitaš mudrost unutar sebe. Možda ti nije lako reći ne kada to želiš, a misliš da moraš reći da, ali i sama shvataš koliko je jednostavno samo promjeniti ta dva slova. 
Ako ti se čini isuviše teško, pa ti mila reci da. Reci da  buci napolju, ali reci i sebi da ideš protiv sebe, još uvijek. I to je mudrost. Činiti kako buka nalaže, ali znati da činiš kako ne želiš. Još uvijek. Još malo. Dok se buka oko tebe još malo ne stiša. Dok mudrost u tebi ne postane malo glasnija. I kada prepoznaš taj trenutak, reći ćeš ne. U tvoje vrijeme. Kad ti shvatiš da je to ne poteklo iz tvoje unutrašnje mudrosti.
Mila naša, kada se samo usudiš da pomisliš da imaš prava da se osjećaš dobro i da živiš život kakav želiš, shvatićeš da se možda ne čini lako, bar ne u početku, ali je vrlo jednostavno to razumjeti. Zar ne? Jer ko ima prava da te spiječi da budeš to što želiš? Kome daješ moć da ograničava tvoje želje? Razumiješ li mila naša da ti kojima si dala tu moć, to i ne znaju i najčešće uopšte ne žele tu moć. Oni i ne znaju da te ograničavaju. Ti sama sebe ograničavaš onog trena kada se odvojis od svoje unutrašnje mudrosti i priključiš se buci okoline.
Mila dušo naša, sveopšta mudrost ovog svijeta te voli i podržava sve tvoje talente i želje i raduje se posmatrati kako se ispoljavaš. Daj šansu sebi da čuješ mudrost unutar sebe i dosegnućeš mnogo famozniji nivo od onog što možeš i da zamisliš trenutno.


U miru i radosti ostani mišuljice naša. 

субота, 4. јун 2016.

Reci mi nešto o ljubavi...

Onaj ko zna šta traži...  
Već je bila umorna od slušanja raznih opravdanja zašto nešto između njih dvoje treba da uspije, i kako su im sve zvijezde dale znak, sem eto baš te jedne koja pravi problem već mjesecima i oni se uporno ne razumiju, samo zbog te eto jedne male, minorne stvari. Gospođica je zalazila duboko u sebe da iskaže maksimalno razumjevanje za ljubavne tegobe svoje prijateljice, ali sva ta drama joj se nije činila prirodnom. Zar je moguće da je potrebno toliko drame i toliko pitanja i toliko okolišanja oko nečega što je tako lijepo kako što je spajanje dvoje ljudi u jednu priču ? Slušajući prijateljicu pitala se da li ona uopšte čuje sebe dok govori o njima i da li će ijedan kompliment upućen njemu izaći iz njenih usta? Zašto bi svoje vrijeme provodila sa nekim o kome ima takvo mišljenje? Koliko još gluposti treba da uradi neko da bi ona bar samo pomislila da zalužuje bolje i više? Zašto pristaje na ideju, a ne na suštinu? Tako iscrpljenja od glumljenja dobre prijateljice, ušla je u stan sa željom da se što prije dočepa knjige sveopšte mudrosti.

Reci mi nešto o ljubavi...

Mila naša, mila naša, dišeš li? Onako duboko, opušteno i smireno? Uživaš li u uzdahu i izdahu? Dovoljan je samo jedan istinski dubok i svjestan udah se se spojiš sa mudrošću u tebi. Znaš li to? Dovoljan je samo jedan dubok udah osjetiš ljubav koju sveopšta mudrost ovog svijeta osjeća prema tebi. Diši mila naša, diši. To je ljubav. Kad dišeš duboko i opušteno. Diši mila naša. Diši i shvatićeš, osjetićeš  da sve oko tebe je ljubav.
Može i da nađe.
Ljubav i jeste ono jedino što postoji. Ljubav si ti. Ljubav je mudrost u tebi. Ljubav je biti ono što jesi. Ljubav je kad se dvije suštine spoje u istu ideju. Svašta je ljubav, a mnogo toga nije ljubav.  Ljubav je kad se opustiš, kad dozvoliš, kad se otvoriš. Ljubav je i kad sanjaš i kad znaš. Ljubav je kad jednostavno znaš. Kad znaš ko si. Kad znaš gdje ideš. I kad znaš sa kim želiš da ideš. A ti uvijek
znaš. Mudrost u tebi će ti uvijek reći. Samo utišaj buku oko sebe, i ljubav iz tebe će progovoriti. Ljubav jeste jedna i ista, ali je svi doživljavaju i iskazuju drugačije. Koliko ljudi ima, toliko prikaza ljubavi ima. Pustiti ljude da budu ono što jesu, je ljubav. Biti ono što jesi jeste ljubav. Upoznati sebe. Cijeniti sebe. Cijeniti svoju pažnju. Promišljeno usmjeravati svoju pažnju. Učiti. Družiti se. Radovati se. Sve je to ljubav i još puno toga. Kada si potpuno nesavršena nekome savršena. Ljubav je kad podstičeš svoje vrline i gradiš svoje sposobnosti. Ljubav je kad si podržana. Ljubav je, ljubavi naša, kada nađeš ljude koji te vole. Oni se nađu, ne praviš ti od njih one koji te vole niti ubjeđuješ da te vole. Ljubav je kad se ne dokazuješ, nego živiš.  
Ljubav je kad savladaš strah da se spojiš sa svojom unutrašnjom mudrošću, takođe kad savladaš strah osjetiš unutrašnju mudrost drugog bića.
Ljubav je kada izađeš iz šablona. Ljubav je i kad pogledaš u ogledalo i osjetiš mir. Spokoj. Kad osjetiš ljubav dok se gledaš u ogledalo, e to je ljubav. Ljubav je kad pustiš sebe na miru. Ljubav je kad znaš da to što jesi je dovoljno. Kad znaš da možeš sve što želiš. Ljubav je kad znaš da ti jesi ono što želiš da budeš i kad to znaju svi koje za ljubav vezuješ. Ljubav je razgovor. Ljubav je smijeh. Ljubav su i suze mila naša. Ljubav je i kad je boli tijelo dok se novi život rađa, i kad ga boli duša što ne možeš da olakša taj bol namjenjen ženi, dok se trese u neizvjesnoti i molitvama.  
Ljubav je kad daš sve od sebe, ali je ljubav i kad odustaneš jer je strah prevelik. Ljubav ćeš osjetiti na svakakve načine i nikada se ograničiti ne može, zato i jeste uvijek tu. Ljubav je, mila naša, svaki novi dan, uvijek je oko tebe i sa tobom.  
Mudrost u tebi zna šta je ljubav mila naša, samo stišaj buku oko sebe i svu ljubav ovog svijeta ćeš osjetiti i znaćeš, sve ćeš znati. 
A i ako to ne uradiš, mila naša, svaopšta mudrost svijeta te voli. Uvijek će te voljeti. Postani i ostani voljena mila naša.

петак, 3. јун 2016.

Da li čovjek mora znati svoju svrhu?

„Kolika li je samo snaga ove rijeke?“, pitala se Gospođica gledajući u taj široki pojas tečnosti koji dijeli obalu na kojoj se ona nalazila od oaze zelenila sa suprotne strane. Voda je oduvijek fascinirala bez obzira da li je bila ograničena u formi jezera, rijeke ili se radilo o vodama mora i okeana. Uživala je da posmatra tu jednostavnu pojavu koja nosi naziv voda. Voda se nikada nikome ne dokazuje, samo teče i daje potpunu slobodu da se prema njoj ophodi kako god kod poželi. To što je neko bacio gomile otpada, niti to što neko smatra da je isuviše plava ili zelena, niti to što neko misli da ne miriše baš prijatno, čak ni to da li će joj prići ili ne, neće je spriječiti da teče. Svojom ljepotom uvijek zove i privlači, radosne raduje, a tužne umiruje. Ali to kako će uticati na pojedinca nema veze sa vodom, ona zna svoju svrhu i nastavlja da teče. I tada joj se potkralo novo pitanje. Brzo je zapisala u svoj rokovnik: „Da li čovjek mora znati svoju svrhu?“ Do tada je već spoznala koliko je lako zaboraviti sopstvenu misao, te se nije ustručavala da u bilo kojoj prilici zapiše istu. A zatim se ponovo se uključila u razgovore svojih prijatelja, s tim što je sada u sebi osjećala uzbuđenje što će ponovo čitati knjigu sveopšte mudrosti.

Da li čovjek mora znati svoju svrhu?

Pile naše malo, koliko si samo napredovalo. Koliko samo ljubavi sveopšta mudrost svijeta ima za tebe, znaš li? Osjećaš li? I pitaš se zašto. Kad god čuješ da te sveopšta mudrost svijeta voli, ti se pitaš zašto. Zato što svrha sveopšte mudrosti ovog svijeta nije da te nauči, ti učiš sama, onako kako se samo učiti i može, svrha mudrosti jeste da te voli. Mudrost te uvijek voli, voljela te je i voljeće te. Uvijek. Kada se ti obratiš sveopštoj mudrosti svijeta ti dozvoljavaš sebi da čuješ i osjetiš koliko si voljena. Kao što rijeka teče, ušla ti u nju ili ne, tako te i mudrost voli, znala ti to ili ne. A kada pitaš, odgovor će ti doći.
Već si mila naša shvatila do sada da čovjek ništa ne mora, sve mu je dato na izbor, pa tako ne mora ni da zna svoju svrhu. Ali, ljubavi naša, sam taj pojam svrha života tako zvuči ozbiljno i strogo, da se sveopšta mudrost ovog svijeta pita, ko bi uopšte želio da zna tako nešto? Ne dozvoli da zvučnost i strogoća buke oko tebe, nadglasa ljubav tvoje unutrašnje mudrosti. Ništa nije tako ozbiljno i strašno, što mudrost u tebe ne može da preinači u smijeh i radost.

Rijeka zna šta je i ona radi svoje, mudrost zna šta je i ona čini svoje, a ti, znaš li ti, ljubavi, šta si? Ko si? Kad spoznaš ko si, moći ćeš biti sve što želiš. Šta te to raduje i stvara sjaj u očima? Koji je tvoj razlog što se budiš ujutru? Šta te to raduje? Šta te to raduje? Tvoja svrha, milo dijete naše, jeste da se raduješ. A kako ćeš to učiniti je tvoj izbor. Prati ono što te raduje, prati svoj blagoslov, prati sebe. Tvoja svrha jeste da pratiš sebe. Toliko snage, ljubavi, razumijevanja, talenata, brižnosti, niježnosti, snova i želja, toliko vjere i nadanja u tebi ima. Ispolji se. Iznesi sve iz sebe, jer mila naša, ne zaboravi da sve što iz sebe izneseš, vraća ti se i to duplo. Iznesi radost iz sebe, i radost će ti se vratiti. Sveopšta mudrost ovog svijeta te voli i raduje se tvojoj radosti, a voliš li ti sebe i raduješ li se? U miru i radosti ostani, mila naša. 

четвртак, 2. јун 2016.

Kratko, ali slatko

 Dan je bio divan, a Gospođica se smijala do suza gledajući poruku što je primila od jednog Gospodina. U pitanju je bio vic. 

Javili devojci da joj je pradeda umro pa tako ode ona kod prabake da je uteši.
Kaže prabaka:
-      Dete moje, dedica je umro u nedelju popodne dok smo vodili ljubav.
Devojka se zgrozi:
-       Pa jeste li vi normalni? Imate skoro sto godina, nije ni čudo da je umro kad ste u tim godinama radili takve gluposti!!!

-      Zlato bakino, mi smo pazili na zdravlje pa smo vodili ljubav samo nedeljom uz zvuke crkvenog zvona, lagano i polako, na ding unutra, na dong napolje.
Posle tih reči bakica malo zastane, obriše suze i nastavi:
-      A da nije prošao onaj glupi sladoledžija zvoneći kao lud, deda bi još bio živ…

Koliko je vic bio smiješan ili ne jeste relativno, ali Gospođica se smijala sebi jer je tog trenutka pomislila kako je sva možda mudrost upravo u tom vicu. Čim čovjek počne da radi stvari na osnovu toga kako drugi sviraju, postoje velike šanse da umre prije vremena. I zar je živ uopšte onaj koji pleše po tuđoj muzici, dok u njemu svira drugačiji ritam?

„Moraće češće da čita viceve“, mislila je u sebi smijući se i dalje.