Zašto baš ja da budem veći čovjek?

„Zašto baš ja?“ pitala se Gospođica. „Zašto da ja budem veći čovjek, da šaljem ljubav, i pružam razumjevanje svima, kada oni to, malo je reći, ne zaslužuju.“ U trenutku kada je to pomislila, ugrizla se za jezik. Toliko toga je savladala do sada, jasno joj je bilo da nije ona ta koja odlučuje da li neko nešto zaslužuje ili ne zaslužuje. Taj podmukli osjećaj da se nepravda nanosi baš njoj budio je najniža osjećanja i komentare koje je, doduše, zadržavala za sebe. A mislila je da je to prevazišla. Kakvo razočarenje. Koliko puta će morati učiti istu lekciju?  Koliko samo mudrosti treba da se ovo prevaziđe. Samo nekolicini ljudi iz okruženja istisnki želi da daje najbolji dio sebe, a šta sada da radi sa svim drugima? I dok je šetala pored reke razmišljajući o svemu tome, jedva je čekala trenutak da se vrati u stan i otvori knjigu sveopšte mudrosti.  

Zašto baš ja da budem veći čovjek?

Lijepa naša Gospođice, toliko si mila sa tim svojim pitanjima i neizmjerno slatka kada se unervoziš shvatajući da nešto ne znaš. Odmah tražiš put koji će te dovesti do rješenja. Odmah hoćeš da otkriješ sve. Opusti se, na dobrom si putu. Samo nastavi da koračaš. To je put. Nemoj da si razočarana ako ponekada ponoviš neki korak. Veliki je to uspjeh tvoj, ako si svjesna da ponavljaš korak. Onda i to činiš sa više pažnje. Ne ljuti se na sebe. Bog ti je dao tebe, ko si ti da se ljutiš na sebe?

Lijepa naša, toliko je slatko pitanje zašto baš ti da budeš veći čovjek, da se sva mudrost svijeta trenutno smije sa tobom. Sa tobom, a ne tebi. Nisi pitala kako da budeš veći čovjek? Ti to već znaš. Mudrost u tebi ti govori da pružanjem ljubavi i razumjevanja ti si veći čovjek. Koliko si samo napredovala, kada razumiješ kako. A zašto? Najprije zato što to želiš, jer da ne želiš ne bi se ni pitala. A zašto to želiš? Zato što znaš, mila naša, znaš duboko u sebi da se sva ljepota života krije u tom osjećanju prilikom spoznaje da si postao veći čovjek. Ne veći u odnosu na nekog drugog, nego veći u odnosu na sebe juče. Razvijaš se i rasteš. 

I kad si već ti nasmijala svu mudrost ovog svijeta tako slatko, reći će ti se još jedan odgovor na pitanje zašto. Zato što, sunce naše, sve što pošalješ iz sebe, tebi se i vraća. Tvoje život je rezultat onoga što je izašlo iz tebe. Iz tebe ne izlaze samo tvoja djela i riječi, iz tebe izlaze i tvoje misli. Sve što si ikada pomislila, rekla ili učinila- to živiš. Shvataš li sada zašto je tvoje pitanje smiješno? Bivajući veći čovjek mislila si da su svi drugi oni koji kupe plodove tvoje veličine, a ustvari si ti sama najveći uživalac svojih plodova. Ti sama jedeš sve što posadiš i uzgojiš. Možda ti je malo teško da razumiješ sada, ali razumjećeš ako nastaviš da tragaš, da ne živiš ono što ti drugi pruže, nego ono što ti pružiš sama sebi i drugima. Sve što si ikada pomislila za sebe i druge ljude, postupke koje si učinila, ideje o kojima si razmišljala, sve se to do sada vratilo u tvoj život. Rezultat tebe si ti. Kada to shvatiš, mila naša, budi veći čovjek- pružaj ljubav i razumjevanje, kako drugima, tako i sebi. I sebi. Da, da. Što više razumiješ sebe, razumjećeš druge. Što više voliš sebe, voljećeš druge. Što više razvijaš sebe, razvijaju se i svi oko tebe. Ili nestaju. I zato se osmijehni ponekad sama sebi na ovom tvom putu i raduj se. Raduj se mila naša, raduj se, jer kada ti šalješ radost- radost ti se vraća.