Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima?

Neka jeza zadovoljstva je prolazila Gospođicinim tijelom. Osjećala je radost u sebi, a nije znala zašto. Pozitivna iščekivanja su joj opkolila um te se smijala sama sebi. „Ovako izgleda kad čovjek poludi“, mislila je smijući se. Koliko li joj je samo lijepo trenutno. Sve više i više je shvatala samu poentu koju knjiga sveopšte mudrosti pokušava da joj prenese. Radovati se. Jednostavano ustati i biti srećan zbog svega što je prošlo, i zbog svega što će doći, sada. Biti srećan sada. Imala je ona te trenutke sreće, pa čak i sate i dane, ali nije znala šta je podstaklo tu sreću. Kako to da jedan dan ustane radosna, a drugi dan i ne baš tako. 

Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima? Prisjećala se svih onih divnih trenutaka u svom životu tokom kojih nije bila srećna, i svih onih običnih koji su joj natjerali suze radosnice na oči. Ako je sve tako jednostavno, zašto uopšte težimo ka komplikovanom? Ka, po nama boljem? Zašto želimo dvoje, troje ili više djece, kad je sa jednim jednostavnije? Zašto želimo uvijek bolje auto? Zašto želimo još znanja? Zašto želimo posjetiti različita mjesta, kad je jednostavnije uvijek ljetovati na istom? Zašto sanjamo o većim kućama i većim krevetima, kad je jednostavnije održavati manje?  I zašto u svemu tome nismo srećni ili zašto bar većinu dana nismo srećni i zadovoljni? Razmišljajući o svemu tome, njena radost je prešla u uzbuđenje zbog spoznaje da uvijek može pronaći odgovor koji čuva  knjiga sveopšte mudrosti.

Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima?

Zdravo mišuljice, kako si ti danas? Raspoložena? Uzbuđena? Osjećaš se ispunjeno. Zar to nije divno? Znaš li zašto je tako? Jer pratiš svoj blagoslov. Tvoj blagoslov je tvoje pravo da ispoljiš svoju ličnost. Ti si ono što želiš da budeš. Shvataš li ? Ljudi oko tebe te poznaju, ali ti moraš upoznati sebe. Kao što prilikom upoznavanja neke druge osobe počneš da postavljaš pitanja toj osobi, tako ih postavi sama sebi. Kada sebe upoznaš, onda se ispoljavaš sa jasnoćom, sa snagom, sa voljom, sa ljubavlju i opušteno. Više ništa nije važno dok god si ti vijerna sebi. Ali moraš dobro upoznati tu osobu koja si bila do sada. Ako si baš radoznala možeš se i zapitati zašto si bila baš takva do sada. Nije to tako teško, ti se samo zapitaj, a mudrost u tebi će ti odgovoriti. Zatim, mišuljice naša draga, zapitaj se ko ti ustvari želiš da budeš. Kako želiš da živiš. Da li to što si do sada je ono što želiš biti i od sada? 

Kada to otkriješ, a to mudrost u tebi zna i rado će ti reći, ako stišaš buku oko sebe da čuješ svoju unutrašnju mudrost, otkrila si svoj faktor sreće. 

To daje osjećanje radosti u tebi. Kada ujutru ustaneš, a znaš i prepoznaješ tu osobu u ogledalu. Znaš ko si ti, znaš zašto radiš to što radiš. Jedina osoba koju vrijedi upoznati na ovom svijetu si sama ti. Samo osoba koja poznaje sebe, svoje želje, snove, vizije može da bude srećna bez razloga i da tu sreću prenosi drugima. A takođe ta ista osoba zna da ima puno razloga za sreću. Kada upoznaš tu osobu u sebi upoznaćeš i svoju želju da rasteš i razvijaš se. Kao što rasteš fizički u visinu i širinu, tako je i svaki drugi rast prirodan tok ljudskog život. Žališ da ti raste iskustvo, žališ da ti raste porodica, želiš da ti raste posao, želiš da ti raste auto, želiš da ti raste kuća, želiš da ti raste bankovni račun, želiš da ti raste znanje, žališ da ti rastu prijatelji, želiš da ti rastu biljke. Svijet oko tebe uvijek raste i razvija se, pitanje je samo da li ti rasteš sa svijetom oko sebe. 

Mišuljice naša, nisu želje te koje su komplikovane. Želje su vrlo jednostavne, a to shvatiš kada se ostvare. Komplikovno je kada čovjek ne poznaje sebe, ne zna kuda ide i ne ispoljava sebe nego ispoljava mišljenja drugih ljudi oko sebe. Komplikovano je kada buka oko tebe nadvlada unutrašnju mudrost u tebi. Komplikovano je kada se prema drugima odnosiš kako ne želiš da se odnose prema tebi. Ostani u radosti, mišuljice naša i znaj da te sveopšta mudrost ovog svijeta iskreno voli. 

Kako prepoznati istinski zadovoljnu osobu?

Lutala je Gospođica svuda po svijetu, što stvarno što u mašti i živjela razne živote u svojoj kreativnoj glavici. Dugo je smatrala da je jedina koja to radi, sve dok nije otvorila svoj um i istraživajući pronašla uzorke drugih ljudskih bića koji isto to čine. Što je više otvarala svoju dušu i svoj um, to su se više ljudi otvarali prema njoj i pričali o svojim vizijama i snovima. Ima li šta ljepše nego kad neko živi pokušavajući da ostvari svoj san ? Činilo joj se da je njeno najveće lično otkriće bilo to da svaki čovjek u sebi ima neostvaren san! Ali ne neostvaren san kao neki konkretan neostvaren cilj, nego neostvaren san kao sam život. Svaki čovjek želi da živi drugačije od onoga što živi danas. Samo je pitanje ko radi na tome da živi drugačije, a ko je odustao od ideje ili nije ni pokušao. Najteže joj je bilo razgovarati sa onima koji to uopšte neće da priznaju, nego tvrde da su zadovoljni svojim rezultatima, no međutim ponašaju se kao neko ko je nezadovoljan. Da li je bes, uvreda, omalovažavanje, tračanje, zavirivanje nosa u tuđa posla, ismijavanje ili bilo koji drugi vid agresije prirodna pojava kod čovjeka? Jedino joj knjiga sveopšte mudrosti može reći par mudrosti na tu temu. 

Kako prepoznati istinski zadovoljnu osobu?

Mila naša, radujemo se tvojim pitanjima, no sjeti se, i ti, da pitaš u radosti. Mudrost je uvijek tu da te obraduje i pruži ti ljubav i razumjevanje, da ti olakša put do tvoje unutrašnje mudrosti. Mudrost je uvijek tu za tebe, kad si ti tu za sebe. Ako i pomisliš nekada da nisi tu za sebe, samo se opusti i mudrost će stići do tebe, dok ti polako dolaziš do sebe.

Pitaš nas, pitaš, a sama ovaj odgovor znaš. Misliš da sveopšta mudrost svijeta ne zna kada ti pitaš jer tražiš put i kada pitaš jer tražiš potvrdu? Imaj povjerenja u svoju unutrašnju mudrost više. Jače. Snažnije. Nikada te tvoja unutrašnja mudrost neće iznevjeriti, jer ona ide tvojim putem. Ono što može da se desi ponekad, jeste da ti ne ideš svojim putem. I tada se ti ne osjećaš dobro. Tvoja intuicija je tvoja mudrost. Poslušaj se. Imaj hrabrosti da se poslušaš. Puteva je milion, ali je tvoj samo onaj na kojem se osjećaš dobro! Ispunjeno. Uzbuđeno. Spokojno . S mirom. U znanju. Zadovoljno što koračaš.

Zašto ljudi biraju da idu putem koji im ne prija?

Dani su prolazili i Gospođica je sve češće birala da radi ono što joj prija, a ne ono što joj je nametnuto. U pojedinim trenucima se činilo strašno, ali svaki puta kada bi rezultat bio upravo onakav kakvom se nadala i iščekivala- odahnula bi i još više učvrsila vjeru u to da je biranje svog puta najmudrija stvar koju može da učini. Svaka odluka, bez obzira koliko mala bila, činila joj se kao ogromna odgovornost. Ali zadovoljstvo nakon što sve završi onako kako se nadala, ne može se uporedi ni sa čim. Činilo joj se da se cijelo njeno biće promijenilo i da joj je um pronašao novi put razmišljanja. Fasciniralo je koliko je um aktivan, kada je spojen sa sopstvenom mudrošću. Sve to je dovelo do toga da se zapita, zašto bi neko izabrao bilo koji drugi put? Zašto bi neko  radio nešto, ako to ne želi? Zna li taj neko da ne mora tako ?

Zašto ljudi biraju da idu putem koji im ne prija?

Mila naša, svaki puta se obraćaš sa sve kompleksnijim pitanjima. Lijepo je, pravo osvježenje, vidjeti da tragaš i da se pitaš. Kako je sve u životu vrlo jednostavno, onda i na ovo pitanje postoji vrlo jednostavan odgovor. Ljudi idu putem koji im ne prija, jer namaju vjeru u sebe. Ne vjeruju da mogu biti voljeni, ako iskreno pokažu ko su. Svojim bivanjem na zemlji razni ljudi i situacije imaju uticaj na jedno ljudsko biće. Ako ti ljudi i situacije ubijede tu božansku kreaciju- to ljudsko biće da nešto ne može ili ne smije ili nije dobro po njega, i to biće im povjeruje svaki dalji korak će biti u skladu sa tim što vjeruje. Još kao malom djetetu odrasli ljudi mogu da zaustave maštu i ograniče um, te dozvole da čini samo ono što je za njih logično ili ono što je njihova istina. Najbolja namjera jednog ljudskog bića, da prenese svoju unutrašnju mudrost koju smatra jednom jedinom, često zna biti kobna za kreaciju života drugog bića. Slušajući mudrosti drugih ljudi, pojedinac bira put koji ga unesrećuje, ali smatra da će mu donijeti sreću na kraju. Na kraju čega? 

Nema razloga da se srdiš na sebe, niti da drugima namećeš ideju da biraju svoj put. Svako ima prava na svoj izbor. Sloboda je čovječje pravo. Ljubav je čovječije pravo. Istinska ljubav je upravo kada daješ slobodu svakom da izabere svoj put, a pritome ga ne uskraćuješ za svoju ljubav. Mnogo toga su ljudi spremi da urade, iako ne žele, samo da ne izgube nečiju ljubav. Strah od gubitka ljubavi i samoće je toliko duboko ukorjenjen u pojedinim bićima, da su spremni da biraju put najveće žrtve, samo da bi bili voljeni. Ali mila naša, svako biće je voljeno. Svako biće je satkano od ljubavi. Kada bira svoj put po svojoj unutrašnjoj mudrosti, ljudsko biće šalje ljubav sebi. Ta ljubav je najbitnija veza između najdubljeg sloja ljudskog bića, božanoskog sloja i svega onoga što dođe kao rezultat. Pružiti ljubav samima sebi je osnovna obaveza jenog bića, jer kako „ljubiti bližnjega svoga, ako ne ljubiš sam sebe“? Ispitati sebe, upoznati sebe, prepoznati svoje želje, i izabrati svoj put je sve ono što vodi ka spajanju sa sveopštom mudrošću ovoga svijeta. Tek kada se osloniš na sebe, shvatiš da nikada nisi sam. Uvijek je mudrost sa tobom, ali je od drugih ne čuješ. Kada prestaneš računati na druge, počneš računati na sebe. Tada počinje rast. Rasteš do neslućenih visina. I svi oko tebe se raduju tvom rastu. Ili nestaju. Zato mila naša, pruži ljubav sebi, imaj vjeru u sebe i mudrost u tebi će biti spojena sa sveopštom mudrošću svijeta. Uživaj mila naša, u svemu postoji razlog za dobro i za radovanje.  

Zašto život nije fer?

“Davao sam mnogo i svima, a za uzvrat nisam dobio ni upola toliko“, slušala je Gospođica razgovor mladog momka i djevojke u restoranu pored nje. Nije joj bila namjera da prisluškuje, ali je eto uspjela je čuti opet istu rečenicu i to ovaj puta od potpunog stranca. Pitala se ima li i jedna osoba na ovom svijetu koja smatra drugačije. Kad god bi se potegnuo razgovor sa ljudima o njihovom životu, činilo joj se da veliki broj njih, ako ne i svi, govore kako su davali mnogo drugima, pozajmljivali, kako su čak  bivali prevareni, ali eto ne žale se, iako nisu dobili za uzvrat ni upola. Čak znaju i da kažu kako život nije fer, ali oni se hrabro bore i uspijevaju. Pitala se Gospođica šta je to u ljudima, što ih uvijek tjera da podvlačeći crtu sa životom misle da im je život ostao dužan? U momentu se uzbudila što ima tu mogućnost da sve sazna, kako se i sama šalila, iz prve ruke misleći na mudrost koje joj je dostupna. Čim se vrati u stan, otvoriće knjigu sveopšte mudrosti u  potrazi za odgovorom, a do tada će uživati u hrani koja je upravo pristigla za njen sto.

Zašto život nije fer? 

Mila naša, divan je ovo dan za divna pitanja. Preispituješ svet oko sebe, a ima li veće koristi za tebe nego vidjeti svijet svojim očima. Ne očima kojima su te naučili, nego očima koje si ti preispitala, testirala, sprovela u djelo i zatim zaključila u odnosu na svoje iskustvo. To su tvoje istine. Samo nastavi, život ti već postaje san.

Sveopšta mudrost ovoga svijeta se grohotom smije kada čuje kako neko izjavljuje da daje. Niko ništa ne daje. Iz svakog samo izlazi. Sve što izađe iz nekog, vraća mu se duplo. U pravu si, mila naša kada pomisliš da život nije fer, jer sve što izađe iz tebe, vraća ti se duplo. To nije fer za čovjeka, ali za sveopštu mudrost je u redu. Mudrosti ima svuda okolo u neograničenim količinama. Ne mari mudrost za fer podjelu, mudrost voli na nagradi sa duplo više.

Iz tebe izlaze sve tvoje misli, sve tvoje riječi i sva tvoja djela. To nisu djela, riječi i misli koje ti daješ drugima, iako su možda upućena njima. To su djela, riječi i misli koje će ti se vratiti duplo. Ako pošalješ nekom ljubav, pažnju, poštovanje, blagoslov, smirenost, vjeru, nadu, razumjevanje, to ćeš i primiti duplo. Mudrost sve vidi, i mudrost sve čuje, mudrost komunicira sa tvojim mislima. Ako daješ nekome, a misliš u strahu ili mržnji, dobićeš duplo. Možda te zbunjuje ovo sve, jer vidiš dobre i vrijedne ljude kako žive teške i mukotrpne živote. Ono što ti još ne vidiš, mila naša, mudrost će ti reći. Ne vidiš njihove misli, ne vidiš da li žive po sebi ili po drugima. Ne vidiš da li iz njih izlazi riječi i djela iz ljubavi ili iz straha. Činiće ljudi svašta, drugih radi i sebe radi, ali ako čine iz straha, to mudrost vidi i samo im vraća duplo više razloga za strah. Sveopšta mudrost je dosljedna i darežljiva. Vraća uvijek duplo. Ta fantastična mogućnost razmišljanja omogućava ti da šalješ iz sebe sve što želiš da primiš. Samo misli o tome što želiš i to će ti se vratiti duplo. Misliš li o onome što ne želiš, mila naša, i to će ti se vratiti duplo. Niko nema mogućnost da te ispravlja, čak ni sveopšta mudrost. Sloboda izbora o čemu razmišljaš i šta izlazi iz tebe je tvoja. Samo tvoja. I u tome se ogleda upravo sva fer igra ovoga svijeta. Sve misli, riječi i djela koja izlaze iz tebe za rezultat imaju- život. Tvoj život. Sveopšta mudrsot te upućuje da mudro biraš svoje misli, riječi i djela, i time mudro živiš život koji želiš. Smijaćeš se sada, ali u suštini, nema tu neke velike mudrosti. Sve je vrlo jednostavno. Kako siješ, tako ćeš žnjati. U svakom trenutku.  

Čemu mi služi to pozitivno razmišljanje ?

Bilo je tih nekih dana kada Gospođica nije razumjela zašto bi trebalo da misli pozitivno? Čemu svo to osmehivanje i nadanje, čemu sva ta vjera, kada je ponekad samo dovede do razočarenja. Voljela je da se smije, i potpuno je razumjela zašto joj knjiga sveopšte mudrosti sugeriše tako, ali ujedno nije mogla a da ne primjeti da se oko nje dešavaju stvari zbog kojih ni najmanje nema želju da bude radosna. Kako da gleda u crno, a vidi i misli na bijelo? Kako da ima vjeru da će crno preći u bijelo, kad joj svi govore da je to nemoguće? Naravno da je odmah otvorila knjigu sveopšte mudrosti. 

Čemu mi služi to pozitivno razmišljanje ?

Pikolice naša, znaš li da te volimo? Tako radoznalu, istrajnu i upornu te volimo. A i da nisi takva opet bi te voljeli. Dok god si ti ono što istinski jesi, dok god si iskrena prema samoj sebi, i kao takva nastupaš prema drugima, osjećaćeš ljubav koju ti sveopšta mudrost šalje. Nastavi da budeš to što jesi.

Pikolice, eto danas si pikolica, i saznaćeš zašto je dobro pozitivno razmišljati. Pozitivno razmišljanje ti razbistruje um. Bistar um je kao bistra rijeka. Kada gledaš kroz bistru rijeku, vidiš svaki kamenčić na dnu i uzmeš onaj koji ti želiš. Tako ti sa bistrim umom možeš mnogo bolje da sagledaš sve što se nalazi oko tebe i uzmeš ono što ti želiš. Sve misli krivnje, straha, ozlojeđenosti, mržnje, nerazumjevanja su nezdrave za tebe, mute ti um i blokiraju te. Zamute te. Tvoje sopstvene misli mogu da ti zamute um. A sjećaš se da je tvoja moć u tvom razmišljanju. Sve misli ljubavi, zahvalnosti, razumjevanja, vjere, nade, povjerenja, vrijednosti, spokoja i mira, razbiste ti um. One te navode da u rijeci punoj crnih kamenčića ti uočiš i izabereš bijeli. Pozitivne misli te spajaju sa tvojim najdubljnim slojem. Sa tvojim božanskim dijelom i tada on isijava pozitivno iz tebe- za tebe. I zato kada ti neko kaže da je nešto nemoguće- blagoslovi ga. To je jedini način da dokažeš da nije u pravu. Ako se u tvom umu stvori misao blagoslova za sve i svakog ko ti se nađe na putu, tvoj um ostaje spojen sa božanskim u tebi i sve što budeš željela ti ćeš vidjeti i uzeti- ti ćeš ostvariti. Jer, zapamti mila naša, pikolice draga, drago biće naše, nikada nisu drugi ljudi ti koji grade tvoj put, bez obzira koliko ti oni bili dragi ili ne. Sva tvoja moć je u tebi i u tvom razmišljanju. Ne brini se za nemoguće, jer to ne postoji ako si spojena sa mudrošću u sebi. Sa svojim najdubljim slojem. Sa sobom. Ti gradi i razvijaj sebe, jer što više gradiš i razvijaš sebe, to ćeš više mudrosti steći. I za kraj, mila naša, poslužićemo se jednom drugom knjigom, opet vrlo mudrom, koja kaže sledeće: „Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima.  Zato mila naša ako imaš ljubavi, mira, spokoja, razumjevanja, vjere, nade, zahvalnosti daće ti se i preteći će ti sve to i još više. Njeguj pozitivne misli i živjećeš pozitivan život. Spokojna ostaj, pikolice naša. 

Kako da nađem tu mudrost u sebi?

“A kako ću ja to ?“, mislila se Gospođica. „Kako da budem spokojna i nasmijana sama sa sobom , i istovremeno aktivna u ovom svijetu i društvu kakvo jeste. Kako da nađem tu mudrost u sebi? Gdje u meni? U čemu? U glavi? U srcu? Gdje da tražim?“ Nije joj se činilo to baš tako jednostavno kako je knjiga sveopšte mudrosti opisivala. „Lako je biti mudrost kad si knjiga“,  pomislila je i sama sebi se nasmijala. No, zbilja se pitala u kom pravcu da krene. Već je isuviše vremena provodila sama sa sobom, tragajući za....nečim. Smislom? Maksimalno je smanjila dotok svake vrste informacija koji joj ne koriste  za dobro, sve ljude oko sebe se trudila da razumije, i u svakoj situaciji koja ju je zatekla pokušala je da pristupi prateći jedno pravilo: Ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se ponašaju prema tebi. Sve to joj se činilo nedovoljno. I dalje je tragala, a valjda je to značilo da nije pronašla- čim traga i dalje. A tek kad pomisli na sve želje koje ima! Kako da ostvari sve te želje? I šta ako opet želja ne dovede do zadovoljstva?

„Pa nisam ja sama na ovom svijetu da se lalujam sa čarobnim štapićem i smješkam. Ma šta uopšte piše ova knjiga sveopšte mudrosti!“, mučila se Gospođica sama sa sobom. Samo je željela pronaći mir, a činilo joj se da nikada nije bila razdražljivija. Nemavši nikog pametnijeg da se obrati, ponovo je otvorila knjigu svopšte mudrosti.

Kako da nađem tu mudrost u sebi?

Uzdanice naša, znaš li da se sva sveopšta mudrost ovog svijeta uzda u tebe? Znaš li da sveopšta mudrost vjeruje u tebe. Da, da , baš u tebe što čitaš. U tebe. Misliš da si mamina i tatina, misliš da si tetkina, dekina i bakina, misliš da si nečija djevojčica, a nikako da shvatiš da si dijete sveopšte mudrosti. Božje dijete. Da, da, baš ti- Božje si dijete.

Baš takvu tebe stvorila je mudrost nad mudrostima. To tvoje tijelo, baš to je mudrost izvajala. Tu maštu koju imaš, mudrost ti je dala. Tvoje želje i snove mudrost ti je došapnula. Baš tebi, baš sveopšta mudrost svega nad svim. I šta je onda tebi ostalo, ako je mudrost sve to odradila? Ostalo ti je da razmišljaš draga naša. Ostalo ti je samo da misliš. Kad počneš da misliš o sebi onako kako mudrost misli o tebi, pronašla si mudrost u sebi.

Jako si nam draga i zato ćemo ti otkriti još jedan od mnogih puteva do mudrosti u tebi. Sveopšta mudrost je izgradila čovjeka iz slojeva. Najdublji sloj, prvi sloj, sloj iz koga je sve nastalo je čisto božanstvo. Epicentar dešavanja je božanstvo najdubljeg sloja. Svaki čovjek ima najdublji, božanski sloj u sebi, znao on to ili ne. Jer da nema, mico naša draga, ne bi bio tu. Mudrost je stvarala od sebe. Kao što taj isti čovjek stvara svoje dijete, koje nosi njegovu genetiku, tako čovjek nosi genetiku mudrosti u sebi.

Sledeći sloj je samo tvoj individualni sloj. Taj sloj niko ne vidi, samo ti i mudrost. Taj sloj jeste sve ono što ti jesi. Sve tvoje želje, nadanja, maštanja, sanjanja. Sve je to u drugom sloju.

Treći, i ujedno poslednji sloj, je sve ono što drugi ljudi vide o tebi pa i ti sama. Od toga kako izgledaš, do toga kako se ponašaš, do toga čime se baviš, kako i šta radiš, sve to čini treći sloj. Razumjećeš ako ti kažemo da je treći sloj- tvoj život. Kako ti živiš svoj život je treći sloj.

Prvi sloj, najdublji sloj, kao svjetlost isijava kroz drugi sloj i stvara se treći sloj. Stvara se tvoj život. Ako tvoj život koji živiš, ljubavi naša, nije ono što je u tvom drugom sloju to samo znači da nisi spoznala šta je u drugom sloju. Nisi prihvatila sve što ti je sveopšta mudrost stvorila u drugom sloju i ne koristiš jedinu stvar koja ti je data, to je da razmišljaš mudro o svom drugom sloju. Mila naša, u tome se krije sva mudrost u tebi. Ti razmišljaj ko si ti. Šta je sve u tom drugom, individualnom, sloju što samo ti osjećaš da je tu. Kada pronađeš sebe, mudrost će pronaći tebe. A dok se tražiš, nasmije se, raduj se, sve je lakše kad se smiješ, pa makar se smijala i onome što piše knjiga sveopšte mudrosti. Radost sa tobom, milo dijete naše. 

Ozbiljno se pitam zašto sam tako ozbiljna?

Danima je bila ozbiljna, čak je i par puta uhvatila svoj izraz pun ozbiljnosti u izlogu lokala ili kao odsjaj prozora na automobilu, pored kojeg je prolazila. Svaki puta bi pomislila kako strašno izgleda. Izopačeno. Međutim čim bi srela poznato lice, ili bi joj se neko obratio instinktivno se ponovo nasmijala. Sve češće i češće je počela primjećivati taj, kako joj se činilo, kontrast nje same. Čim bi ostala sama uozbiljla se. Šta joj se dešava? Kakav je to izraz lica na njoj ovih dana? Pomislila je na knjigu sveopšte mudrosti, možda tamo ima bar neki vic koji će je nasmijati kad sama sebe nije mogla.

Ozbiljno se pitam zašto sam tako ozbiljna?

Lijepo dijete naše, ima jedan vic na koji se sveopšta mudrost uvijek nasmije. Ovako glasi. Bio jednom jedan ozbiljan čovjek koji je studiozno živio po pravilima napisanim od strane ljudi, zadovoljavajući standarde drugih pojedinaca i okoline. Svaki puta kada vidimo kako neko pokušava postati nešto što misli da treba ili mora, a ne ono što istinski želi njegova duša, sveopšta mudrost se baš slatko nasmije. 

Mudrost vidi kako zgrčeni prave planove za bolju budućnost i kako sa stavom ulaze u probleme koje treba riješiti. Vidi mudrost upornost i istrajnost da guraju Sizifovu kamenu gromadu uz brdo u nadi da će ovaj puta ostati. I ponekad i uspiju, i gromada ostane tu na vrhu brda, a onda kreće sledeće brdo. Opet guraj i vuci, i tako dok ne ponestane snage i inata, ili dok zdravlje još služi. 

Nema većeg vica za mudrost nego vidjeti čovjeka koji je izgubio zdravlje da bi živjeo.

Mila naša, nemoj da si obeshrabrena što si ozbiljna. To samo znači da tada misliš nešto u šta nisi sigurna. Misliš o nečemu što ti ne prija. Kada ideš da se vidiš sa momkom kojeg obožavaš, ili sa drugaricom koju jako voliš i dok misliš na njih, da li si ozbiljna? Dok misliš o stvarima koje ti prijaju smješkaš se. A zašto se nasmiješ kad sretneš nekog poznatog? Taj neko ti skrene misli. Usmjeriš svoju pažnju na tog koga si srela, a ne na ono što te muči u mislima.

Jasno nam je mila naša da misliš da neke stvari zahtjevaju ozbiljnost. Mudrosot u tebi ti to govori, i to osjećaš kao istinu, onda to jeste tako. Međutim, mila naša ozbiljnost o kojoj se ti pitaš nastaje kad nemaš povjerenja u ishod. Kad te hvataju strahovi za budućnost. Kada se misliš da postoji samo jedan put ili samo jedno rješenje. Kada ne vidiš širu sliku. Kada radiš ono što ne želiš. I najčešće kad nemaš vjeru u sebe. Ako ti neko kaže da preskočiš baru, slatko ćeš se nasmijati i učiniti to, jer znaš da ti to možeš. A ako ti pak zatraže da učiniš ono što misliš da ne možeš, uozbiljićeš se. Promišljaćeš, razmišljaćeš, pripremaćeš se i onda ćeš ili shvatiti da to možeš i vesela pristupiti novom izazovu ili ćeš u grču gurati Sizifov kamen, ne želeći da odustaneš i svakom pomisli na taj zadatak imaćeš ozbiljan, izopačen, izgled na licu.

Ljubavi, nije mudrost tu da ti kaže kako ne treba da radiš ništa. Sveopšta mudrost te upućuje na mudrost u tebi. Neka ti život ne prođe kao vic. Nego kao tvoja lična kreacija. Spoznaj sebe. Saznaj ko si ti? Zavoli sebe. Sama, bez ikakvih očekivanja drugih ljudi, spoznaj šta želiš i onda kreni ka tome. Kreni da ostvaruješ svoju priču. Da živiš svoj san, a ne tuđi vic. I vidjećeš, smijaćeš se kao nikada do sada. Živjećeš nasmijana. 

Nasmijana i spokojna ostani, lijepa naša. 

Zašto baš ja da budem veći čovjek?

„Zašto baš ja?“ pitala se Gospođica. „Zašto da ja budem veći čovjek, da šaljem ljubav, i pružam razumjevanje svima, kada oni to, malo je reći, ne zaslužuju.“ U trenutku kada je to pomislila, ugrizla se za jezik. Toliko toga je savladala do sada, jasno joj je bilo da nije ona ta koja odlučuje da li neko nešto zaslužuje ili ne zaslužuje. Taj podmukli osjećaj da se nepravda nanosi baš njoj budio je najniža osjećanja i komentare koje je, doduše, zadržavala za sebe. A mislila je da je to prevazišla. Kakvo razočarenje. Koliko puta će morati učiti istu lekciju?  Koliko samo mudrosti treba da se ovo prevaziđe. Samo nekolicini ljudi iz okruženja istisnki želi da daje najbolji dio sebe, a šta sada da radi sa svim drugima? I dok je šetala pored reke razmišljajući o svemu tome, jedva je čekala trenutak da se vrati u stan i otvori knjigu sveopšte mudrosti.  

Zašto baš ja da budem veći čovjek?

Lijepa naša Gospođice, toliko si mila sa tim svojim pitanjima i neizmjerno slatka kada se unervoziš shvatajući da nešto ne znaš. Odmah tražiš put koji će te dovesti do rješenja. Odmah hoćeš da otkriješ sve. Opusti se, na dobrom si putu. Samo nastavi da koračaš. To je put. Nemoj da si razočarana ako ponekada ponoviš neki korak. Veliki je to uspjeh tvoj, ako si svjesna da ponavljaš korak. Onda i to činiš sa više pažnje. Ne ljuti se na sebe. Bog ti je dao tebe, ko si ti da se ljutiš na sebe?

Lijepa naša, toliko je slatko pitanje zašto baš ti da budeš veći čovjek, da se sva mudrost svijeta trenutno smije sa tobom. Sa tobom, a ne tebi. Nisi pitala kako da budeš veći čovjek? Ti to već znaš. Mudrost u tebi ti govori da pružanjem ljubavi i razumjevanja ti si veći čovjek. Koliko si samo napredovala, kada razumiješ kako. A zašto? Najprije zato što to želiš, jer da ne želiš ne bi se ni pitala. A zašto to želiš? Zato što znaš, mila naša, znaš duboko u sebi da se sva ljepota života krije u tom osjećanju prilikom spoznaje da si postao veći čovjek. Ne veći u odnosu na nekog drugog, nego veći u odnosu na sebe juče. Razvijaš se i rasteš. 

I kad si već ti nasmijala svu mudrost ovog svijeta tako slatko, reći će ti se još jedan odgovor na pitanje zašto. Zato što, sunce naše, sve što pošalješ iz sebe, tebi se i vraća. Tvoje život je rezultat onoga što je izašlo iz tebe. Iz tebe ne izlaze samo tvoja djela i riječi, iz tebe izlaze i tvoje misli. Sve što si ikada pomislila, rekla ili učinila- to živiš. Shvataš li sada zašto je tvoje pitanje smiješno? Bivajući veći čovjek mislila si da su svi drugi oni koji kupe plodove tvoje veličine, a ustvari si ti sama najveći uživalac svojih plodova. Ti sama jedeš sve što posadiš i uzgojiš. Možda ti je malo teško da razumiješ sada, ali razumjećeš ako nastaviš da tragaš, da ne živiš ono što ti drugi pruže, nego ono što ti pružiš sama sebi i drugima. Sve što si ikada pomislila za sebe i druge ljude, postupke koje si učinila, ideje o kojima si razmišljala, sve se to do sada vratilo u tvoj život. Rezultat tebe si ti. Kada to shvatiš, mila naša, budi veći čovjek- pružaj ljubav i razumjevanje, kako drugima, tako i sebi. I sebi. Da, da. Što više razumiješ sebe, razumjećeš druge. Što više voliš sebe, voljećeš druge. Što više razvijaš sebe, razvijaju se i svi oko tebe. Ili nestaju. I zato se osmijehni ponekad sama sebi na ovom tvom putu i raduj se. Raduj se mila naša, raduj se, jer kada ti šalješ radost- radost ti se vraća. 

Strah?

Toliko turbulentnih dana je iza nje, i svako novo jutro joj se čini kao novi početak sa novim pitanjima. Od prvog trenutka krenula je na ovaj, neistražen i nepoznat put, u cilju pronalaska nekog svog mira. Sklada sebe sa samom sobom. Ponovo se prisjetila koliko puta je poslušala druge ljude, za nju dobronamjerne ljude, koji su je savjetovali iz ljubavi, da učini po njihovom savjetu i uprkos tome nije bila zadovljna. Ishod joj nije pričinjavao sreću. Čak i kada se sve završilo na najbolji mogući način. Nije je doticalo. A trebalo je. Svoje sate, dane, mjesece trošila je stvarajući nešto i ne samo da nije uživala u stvaranju, nego se isuviše mučila, a sam ishod joj je bio teret koji nije mogla da podnese. I u najtežim trenucima, pomišljala je na sve njih- te dobronamjerne ljude koji su je uputili svojim savjetima u tu priču, ali ništa dobro nije mogla da pomisli o njima u tim trenucima. Slušajući druge ljude, dolazila bi u ćorsokak sama sa sobom. I zato je krenula put mudrosti, svoje unutrašnje mudrosti. I strašno je. Svaki dan joj se otvaraju nove želje. Kada je shvatila šta sve može da učini, da ograničenje ne postoji, jeza je uhvatila. Koliko je želja bila jaka, toliko je strah bio veliki. Šta učiniti da odagna strah, jer želja se rješiti ne može. "Kada nikog ne pitaš šta treba da radiš, mogućnosti su ogromne", mislila je Gospođica u sebi: "Velike onoliko koliko je mašta razvijena". Ali taj strah. Šta učiniti sa strahom koji se javlja u njoj jedino knjiga sveopšte mudrosti može da joj odgovori.

Strah?

Dobro jutro Gospođice draga. Divan dan za buđenje. Divan dan da učiniš ono što ti želiš da učiniš. A onaj dio koji ne želiš, a misliš da moraš, ne moraš. A ako već činiš ono što misliš da moraš, a ne želiš, u tim trenucima misli na mudrost u sebi. Nemoj misliti na to što moraš činiti, nego na to kako to što činiš trenutno razvija mudrost u tebi. Tako ćeš sve bolje i bolje, sa više mudrosti, činiti ono što ti istinski budeš željela. I opet slušaj sebe mila naša. Nemoj svoja osjećanja da opravdavaš ili da se ljutiš na to što osjećaš. Samo slušaj. Kako ti srce kaže, to je ono što učiniti trebaš. To je najdublja mudrost koju ikada možeš spoznati. I sav put tvoj jeste da se ponovo prisjetiš slušati svoje srce. Ne kudi sebe što si zaboravila ili što ide mnogo sporije nego što ti želiš. Ne kudi sebe, jer kad kudiš sebe srce tvoje pati. Duša tvoja sve zna, sva mudrost je u njoj. Duša to šapne u tvoje srce i ti to čuješ onoliko jasno, koliko slušas.

Zato ti tako prija tišina i samoća. Što je tiše, bolje čuješ. Kad se sama spojiš sa svojim srcem i dušom, i u najvećoj gradskoj buci ćeš čuti sve što se budeš pitala. Čućeš svoja osjećanja koja ti govore sve. I tada ćeš im vjerovati.

To je ono što prouzrokuje strah u tebi- ne vjeruješ svojim osjećanjima. Ili još jednostavnije- ne vjeruješ. Želiš nešto, osjećaš se dobro kada pomisliš na to, ali onda ne povjeruješ da je to moguće i osjetiš strah. Pomisliš kako je želja isuviše velika za tebe. Previše teška ili šta god. Mila naša, nije želja ta koja je velika, nego je sumnja ta koja je velika. Tvoje uvjerenje da ti to ne zaslužuješ ili da nisi dovoljno dobra za to što želiš.

Imaš prava na sve želje ovoga svijeta. Sve što tvoja mašta može da zamisli, sposobna si da ostvariš. Tvoje nije da procjenjuješ veličinu želje, tvoje je da činiš sve da se rješiš sumnje. Tvoje je da ustoličiš svoju vjeru. Koliko ti je vjera jaka i stabilna, toliko ti je ostvarenje želje bliže. I to je način da odagnaš strah, mila naša- nađi način da ustoličiš svoju vjeru. Kada te napadne strah, ili mišljenje drugih ljudi, ili činjenice, ili realnost ili dobronamjerni savjeti, još ti je možda i najlakše da se povučeš u tišinu i da zidaš svoju vjeru. Jer mico naša draga, neće se želja ostvariti ni zbog savladavanja straha, niti zbog mišljenja drugih ljudi, niti zbog činjenica, niti zbog realnosti i dobronamjernih savjeta, tvoja želja će se ostvariti zbog tvoje vjere. Ti to znaš. Srce tvoje to zna. Duša ti to poručuje. Neka sve što kažeš, pomisliš, učiniš, dotakneš, bude oličenje tvoje vjere u ostvarenje. I strah je samo iskušenje tvoje vjere. Toliko dugo si mislila, činila, radila onako kako drugi kažu, i sada dok zidaš svoju vjeru, umoriš se s vremena na vrijeme. Umoriš se i pomisliš da to ne možeš. Ali znaj da je i umor oličenje nedovoljne vjere. I zato mila naša, kad god osjetiš strah, umor, bol, ljutnju, beznađe, pa čak i nostalgiju ili tugu bilo koje vrste- odmori se...naspavaj se. Te onda, učini ono što znaš da će ti učvrstiti vjeru još više, još dublje, još iskrenije.

Mila naša, toliko daleko si otišla na tom svom putu mudrosti, da sada shvataš da je tvoj život oličenje tvoje vjere. Sve što vjeruješ to živiš. Vjeruj ono što želiš da živiš.

U miru i radosti ostani. 

Osjećaš se loše i šta sad?

Ovih dana Gospođica je ponovo osjetila nešto sa čim se ranije susretala. Neko potpuno tupo osjećanje u sebi koje nije mogla da definiše, ali ono što joj je bilo interesantno jeste da se to osjećanje dogodilo nakon što je dobila ono što je željela. Ponovo se susrela sa ispunjenjem želje, a u njoj praznina. Iako je sve više i više bivala zahvalna na svemu što ima u svom životu, to osjećanje joj se vratilo kao bumerang iz raniji dana. Zašto to osjeća? Zašto ne može da se raduje kao i do sada što se radovala ne samo onome što želi, nego i onome što ostvari. Kako da sa svoje duše skloni sijenku sumnje i loše slutnje? Trebala joj je mudrost, a bujica emocija u njoj joj nije dozvoljavala da dođe do iste. Potražila je svoju knjigu sveopšte mudrosti.

Osjećaš se loše i šta sada?

Dijete voljeno naše, opet se boriš. I to je uredu. Kad god poželiš novu želju, ti ispočetka krećeš proces stvaranja. I svakim tim stvaranjem ti otkrivaš nove izazove i svaki novi za tebe je veći od onog prošlog, samo zato što je novi-novi, ne znaš ništa o njemu, a stari je već prošao pa ti se čini lakši. Mila naša, zaboravljaš da se igraš. Zaboravljaš da se opustiš. Ali i to je u redu. Dok god tragaš, u redu je. Pronaći ćeš sve što tražiš, jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se. -kako stoji u još jednom mudrom štivu. I nemoj da se bojiš te knjige, nije ona samo za fanatike i one na samrti. Puno mudrosti stoji na listovima Novog Zaveta. Sve su to mudrosti koje te uče da imaš povjerenja u proces života. U tu igru kojoj si se radvala kao dijete i iščekivala svaki novi dan.

I pitaš se šta da radiš kada se loše osjećaš? Nemoj da se kriviš. Nemoj da svojim mislima narušavaš proces samog života i ogromne količine ljubavi koja ti svakog trenutka pristiže u život. Vjeruj. Vjeruj. Vjeruj. Vjeruj da će sve biti u redu, jer hoće.

Posmatraj sebe kao da si neki od tvojih prijatelja. Saslušaj se i daj si savjet kao da si svoj prijatelj.

Prošetaj. Učini bilo šta što te oslobađa. Od koga? Od sebe. Nemoj da mučiš sebe.

Svaki trenutak koji ti život šalje, čini to da bi ti spoznala sebe. Dobijaš razne mogućnosti i izbore da bi se ti razvijala i stvarala ono što želiš. Tvoje želje su put tvog razvitka. Kako da se razvijaš ako stojiš u mjestu? Puno ljubavi, pažnje, razumjevanja, radosti i smijeha postoji tu za tebe i sve druge. Raduj se i smij se.

Ako i posumnjaš, ako se slutnje i pojave, pronađi svoj način da ih odagnaš. Ne pitaj se zašto su tu. Ne pitaj se da li su racionalne. Samo ih počisti kao što pometeš pod i baciš otpatke u kantu.

Ti nisi slutnje. Ti nisi sumnje. Ako nije ljubav, razumjevanje, pažnja, smijeh i radost to nije za tebe. Nemoj da se truješ lošim mislima. Budi ono što jesi i očekuj ljubav gdje god da kreneš.

Budi slobodna. Kaži jasno i razgovjetno svoje ime. Svoj status. Svoje zanimanje. Svoje želje. Svoja nadanja. Svoje najdraže ljude. Svoju najdražu muziku. Svoje najdraže filmove. Budi ono što želiš biti. Želiš li biti dobra-budi dobra. Želiš li imati razmjevanja za druge- imaj razumjevanja. I imaj vjere. Sebi daji samo ljubav, pažnju, razmjevanje, radost i smijeh. Samo to će mudrost u tebi da prihvati, razumiješ li. Ako sebi uputuš bilo šta drugo, vidjeće se znakovi borbe na tebi. Na svakome. A kakvi su to znakovi, pitaš se. Borba=bolest. Vidjeće se bolesti, manje ili više izražene. Tvoje tijelo je izraz tvoje ljubavi, pažnje, razumjevanja, radosti i smijeha koji sebi pružaš. To nisi ti smislila. To ne ide drugačije. Tako funkcioniše sistem. Tako je mudrost zamišljena. Tako se stvara. Ako je bilo šta drugo sem ljubavi, razumjevanja, pažnje, radosti i smijeha, vidjeće se u odsustvu zdravlja. Zato mila naša Gospođice, otpusti borbe, otpusti racionalizovanja, otpusti sve potrebe da zadovoljiš bilo koga drugog. Tvoje je samo da pružiš ljubav sebi, jer tog trenutka ljubav isijava iz tebe i svi oko tebe dobijaju ljubav.

I na kraju šta da učiniš kada se ne osjećaš dobro? Udovolji sebi. Učini prvu stvar koja ti pada na pamet ali da predstavlja ljubav, razumjevanje, pažnju, radost i smijeh za tebe. I opusti se mila naša Gospođice. Toliko toga u tebi ima, shvatićeš i sama jednog dana. Samo zato što tragaš, kazaće ti se. Budi nam u miru i ljubavi mila naša. 

Kako dosegnuti osjećaj mira uprkos drugima?

Dugo je trebalo Gospođici da ponovo zatraži pomoć od knjige sveopšte mudrosti . Danima je osjećala odbojnost prema istoj, osjećala se prevarenom. Sve se činilo prosto i jednostavno, ali čim se dogodila nova situacija, za koju se nije ranije pripremala, ništa više nije uspjevalo. Nije mogla da se usidri u svoj mir. Vezala se za sve što je pogrešno i na pogrešan način. Osjećala je da se gubi i to više nego ikada, baš zato što je znala za onaj osjećaj spokoja, teže joj je bilo prihvati svo to nezadovoljstvo i razne komplikacije kojima sama nije vidjela svrhu. Iako je prekinula sve što joj oduzima mir, teško se vraćala sebi, na onaj samo njoj poznat način. Kako je vrijeme prolazilo, ljutnja je prešla u nezainteresovanosti, i tek kada joj se vratio onaj osjećaj da ima prava na srećan i ispunjen život, otvorila  je knjigu sveopšte mudrosti.

Činilo joj se da je prošla cijela vječnost kako joj previranja u njoj nisu dala mira. Uzalud je sebe podsjećala na sve ono što je naučila, pročitala, doživjela i iskusila, na sve dokaze koje je već imala kod sebe kao rezultat praćenja svoje unutrašnje mudrosti.  Tih dana kao da nije mogla da nađe ključ za sve te kutije u svojoj svijesti i podsvjesti, u svom umu, kako bi krenula dalje ispunjena i srećna. Nije razumjela kako će uopšte sa svim tim novim spoznajama i uvjerenjima da funkcioniše u ovom svijetu, gdje nisu svi došli do tih spoznaja. Činilo se nemoguće, a nije više mogla nazad. Kada je jednom osjetila taj veličanstveni osjećaj slobode, ništa nije moglo da joj zamjeni taj mir i spokoj, na koji je znala da ima pravo. Ono što nije znala je to, kako da dosegne taj osjećaj uprkos drugim ljudima i tom svijetu koji nije uvijek onakav kako ga ona doživljava i zamišlja?

Draga naša Gospođice, toliko ljepote u tebi ima, toliko snage i ljubavi, želja i snova, tvoja osjećanja te nepogrešivo vode tamo gdje si naumila. Niti jednog trena nemoj da sumnjaš u tišinu koju čuješ. Tvoj um može da vrišti koliko hoće, ali kad zatvoriš oči ti sve znaš. Već i sama znaš, kad god osjećaj u tebi nije dobar, samo se zapitaš „zašto je to tako?“ i sama ćeš dobiti odgovor i bez bilo kakve knjige.

I sad se pitaš kako da dosegneš mir i spokoj uprkos svima i svemu, kako biti to što jesi i kad su drugi oko tebe. Jednostvano samo budi  to što jesi. Prevaziđi potrebu da objašnjavaš drugima ko si, ili ko su oni. TI samo budi to što jesi. Mnogo je lakše nego što zamišljaš, ukoliko isključiš potrebu da fasciniraš bilo koga. Samo ti budi ti. Sjeti se kakva si kada si zaljubljena. Sjeti se tog osjećaja i onog trenutka kada otvoriš oči pomisli na taj osjećaj. Njeguj u sebi taj osjećaj. To je radost, na koju, da, imaš pravo. Lako ti je to razumjeti, jer se još sjećaš  kako se osjećaš kada si zaljubljena. Taj osjećaj traži u sebi svako jutro. Nemoj tražiti razlog da se zaljubiš, nego osjećaj. Bez obzira gdje išla i šta radila- osjećaj se zaljubljeno. Kada sretneš te druge ljude pitaće te „da se nisi zaljubila?“ - znaj da si na pravom putu da sve što dotakneš pretvoriš u ljubav. To je najlakši put da uvijek dosegneš svoj mir. Ne treba ti razlog da budeš zaljubljena, ali ako uvijek budeš negovala taj osjećaj u sebi, iz dana u dan, sve više i više, sve duže i duže, imaćeš puno razloga da budeš zaljubljena. Ne ljuti se na seba, niti na to što si se pogrešno vezala, jer nisi. Vezala si se onako kako su te naučili do sada. Sve tvoje dosadašnje spoznaje su te spriječile da svoju dušu stvaljaš u tuđe ruke, jer ti sad znaš da je tvoja duša tebi data da je njeguješ, voliš i paziš. Niko nije odgovoran za tvoju dušu, niti ima pravo na to. Ti to znaš i zato je čuvaš. Previranje je samo znak da tražiš svoju Istinu. Mudrost je uvijek tu za tebe i za svakog ko sem što postavi pitanje, potraži i odgovor. Mudrost i ljubav su uvijek tu i prate te, onoliko koliko ti čuješ tišinu u bujici zvukova. Bravo Gospođice, ti veličanstveno biće koje se razvija. Dostižeš neslućene visine. Mir sa tobom, mudrost u tebi, a ljubav je svuda oko tebe.