"Ne razumijem neke
ljude", odzvanjalo je Gospođici u ušima, nakon razgovora sa vrlo bliskom
osobom. "Radiš ono što je dobro i pametno za tebe, a ne radiš ono što je
glupo i bespotrebno", i dalje je premotavala u glavi sve izrečene rečenice.
I njoj samoj se činilo naprosto logično da se svi vode onim što je pametnije za
njih same. Nikako nije mogla da se pomiri sa tim da neko sam sebi namjerno čini
nažao. Više je vjerovala da se radi o nesvjesnim akcijama pojedinaca, nego da
osmišljeno čine stvari težima po sebe. Tek sada, isčitavajući knjigu
sveopšte mudrosti, bilo joj je teško da razumije one koji nisu
birali najbolje za sebe. Ništa na ovom svijetu nije takva tajna da ne može da
se nauči ili sazna, te nije shvatala kako onda drugi ljudi, iako žive život koji
se njima samima ne sviđa i svaki dan pate, ne traže neko riješenje. Neki
odgovor na pitanje "zašto baš ja?" "zašto baš meni?"
Ni slutila nije da će jedan,
nadasve kratak razgovor da u njoj probudi toliko pitanja. U tom trenutku je već
ulazila u stan, spustila sve što je držala u rukama i krenula pravo ka knjigi sveopšte mudrosti.
Tada je već osjećala jako duboko u sebi, da ništa na ovom svijetu nije važnije
nego spoznaja. Znanje. Novo saznanje.
Ne razumiješ druge ljude?
Draga naša Gospođice, primjećuješ
li kako se osjećaš kada shvatiš da uvijek ima još neko pitanje? Uvijek tražiš
još po neki odgovor. Uvijek imaš još po neku dilemu da riješiš. Rasteš iznova
svaki dan. Da li prepoznaješ razliku između sebe juče i sebe danas? Sebe prije
nekoliko godina i sada?
Osjećaš ti svoj napredak. Ne bi ovo čitala da nije tako. Ovo nikada nije čitao
neko ko nije napredovao.
U tome i leži odgovor na tvoje
pitanje. Ljudi ne razumiju jedni druge jer nisu na istim stepenicama razvoja.
Onaj ko je na prvoj stepenici, ne može da razumije onog ko je na sto prvoj.
Dakle, kad god pomisliš da ne razumiješ nekog, pokušaj da se prisjetiš da si
samo možda na nekoj od početnih stepenica i da ćeš doći do te stepenice u
jednom trenutku. Tada ćeš razumijeti. S obzirom na to, možda se pitaš da li ćeš ikada imati
razumjevanja za sve što te okružuje? Odgovor je da hoćeš. Onog trenutka kada budeš
potpuno, istinski razumjela sebe, tada ćeš razumjeti i sve oko sebe.
Neka ti ta misao bude vodilja
kada uđeš u sitaciju u kojoj smatraš da nemaš razmjevanja za nekog. Sjeti se
tada, da to što ti ne razumiješ njih, govori ti da ne razumiješ još uvijek
sebe.
Možeš li da razumiješ mila naša
Gospođice da, kad shvatiš sebe, shvatićeš sve oko sebe.
Нема коментара:
Постави коментар