Šta je to dobro ?

Gospođica je opet prisustvovala interesantnom razgovoru na temu dobrote. Šta je to dobro činiti, a šta nije i ko je to ko o tome odlučuje. Naravno, svi su se složili da postoji viša sile koje će suditi, ali ko je to na zemlji zbog koda mi trebamo biti dobri. I zašto nas svi uče da budemo dobri prema drugima, a malo ko to ustvari jeste. Te u stvarnosti vidimo da mnogo onih što nisu dobri jedni prema drugima. I sama Gospođica je imala potrebu i želju da bude dobra i čini dobro drugima i sebi. Nije to radila u cilju dobijanja nagrade, nego radi svog mirnog sna. Međutim, pitanje je koje je ostalo nedorečeno jeste kriterijum dobrote. Neke stvari koje Gospođica smatra da je dobro činiti, drugi smatraju da nije. Kako usaglasiti dvije osobe oko toga šta je dobro? Ne čak ni sve osobe na svijetu, nego samo dvije osobe koje su jedna drugoj važne. Knjiga sveopšte mudrosti je ponovo pronašla svoju ulogu u njenim preispitivanjima.

Šta je to dobro ? 

Mila naša Gospođice, ti si krenula ovim putem jer si idući putem dobrote koju drugi nameću došla do spoznaje da činiš dobro, a nisi srećna. Sve što je neko rekao da je dobro, ti si radila, a na kraju dana si bila izmorena i tužna. Trenutak spoznaje se može opisati kao trenutak kada prekineš sve veze sa drugima i potražiš vezu sa sobom. Ne podrazumjeva to fizički prekidanje veze ili ukidanje svakog kontakta sa drugima. To znači da sve što je ikada rečeno da je ljudski, dobro, normalno, potrebno, ti stavljaš na jednu stranu, a na drugoj strani postavljaš pitanje- a šta ako to nije tačno? Šta ako niko drugi, sem mene, ne zna šta je to dobro za mene. Svaki dalji odgovor, svaka dalja knjiga koju otvoriš, svaki novi dan, novi susret, nakon tog trenutka je početak spajanja i jačanja tvoje veze sa sobom. 

Dobrota je samo jedan pojam, koji za različite ljude znači različito. Nekome biti dobar znači da te drugi vole i poštuju i dive mu se, a nekome biti dobar znači da si glup. Nekome biti dobar znači da ga dijeca vole i da mu je porodica srećna. A nekome je biti dobar, znači imati miran san.

Najbolji put za svako pitanje jeste da zaviriš u sebe i spoznaš šta za tebe znači taj pojam. Onda živiš po svom unutrašnjem nahođenju. Ne postoji dobro ili loše koje ti drugi može nametnuti da ti živiš i osjećaš se dobro. Samo ako živiš spojena sa svojim uvjerenjima, osjećaćeš se dobro.

Treba da znaš da svoja uvjerenja možeš mijenjati, ali o tome drugi puta.

Kada živiš i radiš po svom unutrašnjem uvjerenju šta je dobro za tebe i sve oko tebe, ti živiš sam raj na zemlji. Tvoja dobrota nema tada za cilj da ti obezbjedi raj, nego sa svojiom dobrotom stvaraš sama sebi raj svakodnevno. Ako znaš šta je raj za tebe, možeš i da ga živiš. Kada se tvoj dan sastoji od ljubavi, pažnje, sreće, komplimenata, pohvala, emocija, ispunjavajućeg rada i svega ostalog što možeš da poželiš, zar to nije raj? Ako ti želiš da budeš dobra, nemoj se bojati da budeš dobra. Nemoj biti dobra jer neko treba pomoć. Budi dobra jer ti to želiš, ako želiš. Jer je to tvoje unutrašnje uvjerenje- da želiš pomoći. Ne zato što nekome treba ili zato što to drugi kažu.

Za kraj ti opet ponavljamo, najdraže biće naše, ojačaj i neguj svoju vezu sa sobom i sve manje i manje ćeš osjećati sve drugo, a sve više i više ćeš osjećati ljubav. 

Ako se posvetimo nekome ili nečemu svim tijelom i dušom svojom , da li gubimo sebe ?

Koliko li je samo novih osjećanja doživjela Gospođica za ovo kratko vrijeme za koje je odlučila da posveti sebi. Onog trenutka kada je shvatila da sve oko nje utiče na njen život onako kako ona to najčešće ne želi, donijela je odluku da se osami, jer napolju i onako nije bilo ništa vrijedno truda i rada. I sada, kako joj se činilo, za tako kratko vrijeme, sve oko nje što se dešava počelo je da joj prija. Ostvarila je iskrene i duboke odnose sa njoj dragim ljudima, i sa nekim koje je skoro upoznala. Njen život počeo je da dobija potpuno novu dubinu, smisao i svaki dan joj je bio ispunjen ljubavlju i radošču. Najlepši dio toga jeste što je i sama bila svjesna toga. Svaki dan, iz trenutka u trenutak.

Kako su dasni prolazili, Gospođica je shvatala da joj dan prolazi sve brži i brže i da ima sve manje i manje vremena za sebe. Dvoumila se, sa jedne strane uživala je da se posveti novim stvarima, kao i starim ali sa potpuno drugačijom percepcijom, ali negdje u sebi je osjećala da nije dobro da sebe zapostavi usled svih tih novih dešavanja. Pitala se da li je posvećivanje nečem ili nekom koga volimo, voli nas i prija nam, podrazumjeva da smo izgubili sebe ili je to dio naše ljubavi prema sebi. 

Dvoumljenje je uvijek odvede do knjige sveopšte mudrosti.

Ako se posvetimo nekome ili nečemu svim tijelom i dušom svojom , da li gubimo sebe ?

Dobar dan ljubavi! Znaš li da jesi ljubav? Isijavaš ljubav iz sebe iz dana u dan sve više i više. Kad god isijavaš ljubav-oplemenjuješ. Ljubav...to je radost i opuštenosti. Naći ćeš tekst i o tome. 

Pitaš se da li je dobro posvetit se nečemu ili nekome  100% ? Ako nekom pružiš ljubav do kraja, da li to znači da si izgubla sebe? Draga naša, ljubav je u tebi. Samo onaj ko je pronašao ljubav unutar sebe, može nesebično da pruža ljubav dugima i da radi stvari s ljubavlju. Ako zaboraviš na sebe, zaboravljaš na ljubav u sebi. Zaboraviš li ljubav u sebi, nećeš znati ni drugima da daješ ljubav niti da im se posvetiš. Sve uvijek kreće iz  tvoje unutrašnje mudrosti. Kad radiš nešto ili bivaš sa nekim tvoja potpuna posvećenost tome daje ti mogućnost da intezivno osjećaš ljubav. Nije bitno da li si posvećena drugoj osobi, ili nekom poslu koji obavljaš, ako si posvećena i fokusirana maksimalno uvijek će iz toga proisteći najbolji mogući osjećaj. Nemoj da te strah da se predaš i fokusiraš 100% šta god da radiš. Ono što takođe ne treba da zaboraviš jeste da onog trenutka kada se posvetiš sebi, to takođe treba da radiš 100% i potpuno posvećeno. Ljubav koja ti dolazi iz same tebe je izvor koji ti usmjeravaš ka drugima. 

Nije trik u sebičnosti. Upravo suprotno. Sve što se dešava oko tebe usmjerava ljubav ka tebi, ali tu ljubav može da prepoznaš samo ako prepoznaješ ljubav u sebi. 

Jedino ti znaš koliko nekome želiš da se posvetiš, ili ne želiš. Šta želiš da radiš i koliko. Jedino ti znaš šta je za tebe ljubav i kako je želiš doživljavati i kako želiš da je pružaš. Jedino ti. Sa sobom budi u kontaktu. Sebe pitaj, sa sobom pričaj. Mudrost u tebi će ti reći. Slobodno se opušteno i do kraja posveti drugim ljudima i drugim stvarima, ali sve to vrijeme zapamti da pratiš sebe.

Uživaj u još jednom danu. 

Nedeljna nostalgija

Nedelja. Dan kada je sve mnogo mirnije te mnogo jednostavnije može da izdvoji vrijeme za sebe. Dok je bila mlađa, Gospođica nije voljela nedelju. Uvijek joj se to činio dosadan dan, i nosio neki osjećaj nemira u sebi zbog nadolazećeg ponedeljka. Sada ima potpuno druga osjećanja prema istom danu. Nedelju je doživljavala kao svoj mali praznik. Dan kada se punila umnom i duhovnom snagom. Odmarala dušu i tijelo. Međutim, s vremena na vrijeme javila bi se neka sjeta u njoj. Nije mogla da razumije šta je to što joj budi osjećaj tuge. Nikada nije postojao neki konkretan razloga, ili ako i jeste, znala je da je to privremeno, ipak ta neka teška duboka osjećanja nije mogla da razumije. Sebi je to definisala kao  osjećaj nostalgije. Tuga za nečim prošlim. Sjeta za neshvaćenim, dalekim. Ove nedelje je pokušala pronaći odgovor u knjigi sveopšte mudrosti. Toliko je do sada naučila iz te knjige, da je vrijedelo još jednom otvoriti te čarobne stranice.

Tužne i teške misli ti prilaze?

Najmiliji anđele naš, puno toga počinješ da razumiješ. Puno toga već živiš i sama osjećaš promjene. Ne bi li bilo lijepo kada bi stalno bilo tako. Biće...samo polako.

Pitaš se šta učiniti kada te opsjedne neka tuga, s razlogom ili bez. Sumnja, strah, nostalgija, sjeta, kako god to da nazivaš, najprije prihvati. Prihvati svoja osjećanja, kakva god ona bila. Kad ih prepoznaš i prihvatiš, tek onda možeš da promjeniš bilo šta.

Najbolji način da odagnaš osjećaj tuge u sebi jeste da se vratiš. Čemu? Najbolje sebi.

Vrati se u svoj mir. Vrati se svojoj knjigi. Vrati se ljudima koji te znaju u najboljem svjetlu. Vrati se onome što voliš. Vrati se onome u čemu si jako dobra. Vrati se izvoru ljubavi. Pogledaj u neko dijete. Zagrli dijete. Poljubi ga. Pruži ljubav ljudima oko sebe. Osjeti toplinu, Osjeti ljubav.

Nikakvo fizičko vraćanje nije u pitanju.

Vrati se onome što predstavlja ljubav za tebe. Uradi ono što voliš. Možda te to neće odmah povratiti u osjećaj sreće, ali će ti definitivno pomoći da prepoznaš radost.

I odmori se. Tuga često ide sa umorom. Ne zaboravi to. Odspavaj. Meditiraj.

Svakako nemoj da postaneš neosjetljiva na osjećanje tuge u sebi. Zaslužuješ sreću draga naša Gospođice. Zaslužuješ radost i ljubav. Imaš hiljade razloga za sreću. Počne li da ti prilazi tiha potreba za tugom, prepoznaj, prihvati i vrati se izvoru ljubavi u sebi. To ti i jesi- čist izvor ljubavi. Spoji se sa svojim izvorom.

Ne razumiješ druge ljude ?

"Ne razumijem neke ljude", odzvanjalo je Gospođici u ušima, nakon razgovora sa vrlo bliskom osobom. "Radiš ono što je dobro i pametno za tebe, a ne radiš ono što je glupo i bespotrebno", i dalje je premotavala u glavi sve izrečene rečenice. I njoj samoj se činilo naprosto logično da se svi vode onim što je pametnije za njih same. Nikako nije mogla da se pomiri sa tim da neko sam sebi namjerno čini nažao. Više je vjerovala da se radi o nesvjesnim akcijama pojedinaca, nego da osmišljeno čine stvari težima po sebe. Tek sada, isčitavajući knjigu sveopšte mudrosti, bilo joj je teško da razumije one koji nisu birali najbolje za sebe. Ništa na ovom svijetu nije takva tajna da ne može da se nauči ili sazna, te nije shvatala kako onda drugi ljudi, iako žive život koji se njima samima ne sviđa i svaki dan pate, ne traže neko riješenje. Neki odgovor na pitanje "zašto baš ja?" "zašto baš meni?" 

Ni slutila nije da će jedan, nadasve kratak razgovor da u njoj probudi toliko pitanja. U tom trenutku je već ulazila u stan, spustila sve što je držala u rukama i krenula pravo ka knjigi sveopšte mudrosti. Tada je već osjećala jako duboko u sebi, da ništa na ovom svijetu nije važnije nego spoznaja. Znanje. Novo saznanje. 

Ne razumiješ druge ljude? 

Draga naša Gospođice, primjećuješ li kako se osjećaš kada shvatiš da uvijek ima još neko pitanje? Uvijek tražiš još po neki odgovor. Uvijek imaš još po neku dilemu da riješiš. Rasteš iznova svaki dan. Da li prepoznaješ razliku između sebe juče i sebe danas? Sebe prije nekoliko godina i sada? 

Osjećaš ti svoj napredak. Ne bi ovo čitala da nije tako. Ovo nikada nije čitao neko ko nije napredovao.

U tome i leži odgovor na tvoje pitanje. Ljudi ne razumiju jedni druge jer nisu na istim stepenicama razvoja. Onaj ko je na prvoj stepenici, ne može da razumije onog ko je na sto prvoj. Dakle, kad god pomisliš da ne razumiješ nekog, pokušaj da se prisjetiš da si samo možda na nekoj od početnih stepenica i da ćeš doći do te stepenice u jednom trenutku. Tada ćeš razumijeti. S obzirom na to, možda se pitaš da li ćeš ikada imati razumjevanja za sve što te okružuje? Odgovor je da hoćeš. Onog trenutka kada budeš potpuno, istinski razumjela sebe, tada ćeš razumjeti i sve oko sebe. 

Neka ti ta misao bude vodilja kada uđeš u sitaciju u kojoj smatraš da nemaš razmjevanja za nekog. Sjeti se tada, da to što ti ne razumiješ njih, govori ti da ne razumiješ još uvijek sebe. 

Možeš li da razumiješ mila naša Gospođice da, kad shvatiš sebe, shvatićeš sve oko sebe. 

Želja se ostvarila, i šta sad?

"Kako je sve jednostavno", mislila je Gospođica u sebi. "Fokusiraš se na ono što želiš, a ispunjavaš najnormalinije svoje uobičajene obaveze. Svaka promjena koja ti se pruži kao mogućnosti, prihvatiš, pokušaš i vidiš šta će se desiti."

Gospođica nije mogla da se otme utisku da se sve više njenih želja ostvaruje. Svako jutro kada ustane, zamisli šta bi sve voljela da joj se desi. Veliki broj tih "zamišljenih" situacija je upravo snađe. Osjećala je pomak u dobrom pravcu iz dana u dan. I sada, dok je stajala ispred prozora i gledala u udaljene zgrade uživajući u tišini, miješala su se u njoj osjećanja spokoja i straha. Najprije je mislila da je to samo uzbuđenje, ali do tada je znala dovoljno o sebi, te nije mogla da se slaže. To je bio strah.

Napolju je već pao mrak, broj automobila na ulici se drastično smanjio, ulična svjetla su gorjela, ali nije mogla a da se ne zapita za koga li gore, kad nikog nema. Toliko joj je bilo prijatno u njenoj koži u tom trenutku, ali svaki pokušaj da to sebi prizna izazvao bi jezu u cijelom tijelu. "Čega se bojiš Gospođice?", pitala je sama sebe. " Sve ono kako si poželjela, tačno do u detalj- ostvarilo se. Sada ne znaš šta da radiš? Ne znaš kako da živiš svoje ostvarenje? Bojiš li se da ne nestane? Da ne prestane?". Zbunjena je bila, a toliko je znala da čim krene da priča sa sobom u trećem licu, ustvari traži pomoć, koju joj najbolje pruži knjiga sveopšte mudrosti. 

Želja se ostvarila, i šta sada? 

Mudrost nije samo želeti i živjeti, mudrost je i živjeti u svojim ostvarenjima. Draga naša Gospođice, ako si došla na ove strane da se zapitaš šta nakon ostvarenja želje, znači da ti se želja ostvarila. Pa čestitamo. Shvatila si kako se to radi, samo nastavi da uživaš i želiš. A želiš svakako. Rijetko ko može da pomisli, u trenutku željenja želje da će nakon ostvarenja imati nedoumice. Sve je to normalan dio otkrivanja. 

Svaka tvoja želja podrazumjeva da želiš neku promjenu u životu. Najčešće je to promjena na bolje. Ono što ti vidiš jeste prednosti te promjene, tj. ti znaš šta sve lijepo te čeka po ostvarenju želje. Nikako ne razmišljaš o tome šta ćeš sve ostaviti iza sebe radi ulaska u novu promjenu. Ako želiš da živiš u novom gradu, na primjer, onog trenutka kada ti se želja ostvari ti shvataš da ostavljaš iza sebe sve prijatelje i mjesta koja su ti bili poznati i ideš u nepoznato. Iako i dalje želiš tu želju, tuga od ostavljanja starog iza sebe i strah od nepoznatog se uvlače u tvoj um. Tada te hvata jeza i često nisi sigurna da li je to osjećaj koji treba da pratiš, jer te mudrost u tebi uvijek savjetuje da pratiš dobar osjećaj. A jeza i nije dobar osjećaj. 

Gospođice naša draga, najprije se opusti. Udahni duboko i opusti se. 

Pokušaj da razumiješ da od svake želje možeš odustati u bilo kom trenutku. Niko na ovom svijetu ne može da te natjera na bilo šta. Sa tim saznanjem još jednom se zapitaj da li ti to stvarno želiš. 

Ukoliko želiš, opet se još malo opusti. Svako ostvarenje želje je, ustvari, jedno iskustvo. Već ti je mudrost u tebi samoj rekla da ne postoji dobra ili loša želja niti dobar ili loš put. Postoji samo jedno iskustvo, drugačije od drugog. Ne možeš pogriješiti kakav god ishod da bude. 

Mudrost je uvijek tu u tebi, spremna da te vodi. Na tebi je samo da je čuješ. Kada se posvetiš sebi dovoljno dugo, a to može biti i 15 minuta u toku dana, svi odgovori će ti se pojaviti. Kada umiriš svoj ego, i pustiš da mudrost iz tebe zbori osjećaj spokoja će ti sve češće nadolaziti, a svi strahovi će iščezavati. 

Za kraj, ne zaboravi da si ti stvorila svaku želju i njeno ostvarenje je došlo tebi. Ti si najbitniji faktor te želje. Tvoj spoj sa mudrošću u tebi je izveo magiju. Dok god to pamtiš i vraćaš se svom spoju sa unutrašnjom mudrošću bićeš sopstveni alhemičar. 

Opusti se, mila naša Gospođice i uživaj...