уторак, 29. децембар 2015.

Zaljubljuju se u Gospođicu

Skoro više od mjesec dana je prošlao kako se Gospođica posvetila istaživanju nekih drugih pogleda na iste stvari, čitajući knjigu sveopšte mudrosti i pokušavajući sve više i više da razumije te riječi i pretvori ih u djelo. Svaki dan joj se činio drugačiji, svaka nova odluka teže od predhodne. Tek kada bi potpuno odustala od ideje da postane bolja, opuštenije, smirenija, ispunjenija, došla bi do spoznaje šta uopšte pokušavaju da joj kažu ta slova iz knjige. Sve to je doprinjelo njenoj vedrini i osmijehu, koje i inače nosila uvijek, ali sada je to bilo neupitno. Bez obzira šta joj neko kaže ili kakvu situaciju doživi ona je i dalje nosila osmijeh. Ljudi oko nje su sve više primjećivali kako je "uvijek nasmijana". Neki drugi opet bi dolazili da je vide i popričaju sa njom nekoliko puta u toku dva-tri dana, iako to ranije nisu činili. Nije joj bilo jasno šta se događa, ali je uživala u društvu ljudi na potpuno neki drugi način. Najveće iznenađenje za nju je bilo kada su joj drage pirjateljice šaptale da se njihovi momci brinu, da one nisu zaljubljene u nju, i to samo zbog uzbuđenja koje osjete kada pričaju o trenucima provedenim zajedno. Naravno da su se sve iskreno smijale tim izjavama, ali Gospođica je to posmatrala mnogo dublje. Zapitala se da li je moguće da smo svi navikli da budemo samo srećni i raspoloženi kada smo zaljubljeni? Ukoliko nam neko prija, nasmijava nas, budi u nama prijatnu energiju i iskreno nas cijeni i voli, onda taj neko može biti samo naš partner. Ili potencijalni partner. Zar druženje sa prijateljima nema upravo i samo tu ulogu, da nas opusti... i da li su onda njeni muški prijatelji takođe tako fascinirani? Pomislila je da neko može da protumači njene osmijehe kao signale. Nije mnogo očekivala od ovoga, ali je ipak pokušala da pronađe nešto vezano za temu zaljubljenosti u knjigi sveopšte mudrosti.

Zaljubljuju se u tebe? 

Zaljubljuju li se u tebe, draga naša Gpospođice? Nemoj da se brineš, to je samo jedan od znakova da si na svom putu. Ljudi vole kada vide kako neko zna gdje ide. Ne vole kada vide one koje lutaju, teško ih razumiju. 
Naravno da se zaljubljuju u tebe kada osjete tu ljepotu dobre energije. Znaš draga naša, kada ljudi krenu u ovaj svjestan život oni ulaze potpuno otvoreno. Onda se nešto dogodi, pa im se povrijedi neki mali prstić stopala. To im da ideju da postave ciglu ispred tog prstića, i tako zaštite od eventualnog ponovnog povređivanja. Zatim idu dalje...i gle! Opet se povrijedi sada malo veći prstić, pa uzmu drugu ciglu da zaštite njega. Nedugo poslije sledeća povreda dovede do joše jedne cigle, samo eto tako, radi zaštite već povređenog mjesta. Tako prolaze dani, mjeseci, godine, a cigle se ređaju i ređaju. 
Rezultat toga je da ulicama i raznim hodnicima hodaju ljudi koji su ograđeni u svojim zidovima od cigala. Neki do vrata, neki samo do pojasa, a mnogi potpuno sa samo dvije rupice za oči tek toliko da vide gdje idu. Ovi malo iskusniji ostave i otvore za ruke. 
Svi oni tako vire kroz te svoje rupice i sve što vide su zidovi onog drugog, a na tom zidu npr. diploma. Ili uoče jako dobro auto ispunjeno ciglama. I s obzirom da niko ne vidi ništa sem cigala, onda se spajaju tako po nahođenju- zid kao zid, ali bar će sada i moj zid dobiti diplomu. Ili će se bar i moje cigle vozati u autu. 
A onda...ulicom prođe jedna duhovno osvještena osoba. Samosvjesna. Osoba spojena sa svojom dušom. 
Ona je kao naga u masi obučenih. I ne samo naga, ona i isijava energiju svoje duše. I čim ovi malo pametniji što su ostavili ručice napolju, osjete tu snagu, hvataju se za nju. Osjećaj koji imaš kada si uz takvu osobu je kao neka ekstaza mira. Žele još, traže još. I naravno zaljubljuju se. 
Ako se cigle cigle razbiju i ostanu dvije duše koje se spoje, to je ljubav. Bezuslovna ljubav.
Ako su cigle čas malo tu, pa opet nisu, to je onda zavisna ekstaza. Niste zavoleli, samo ste se zaljubili. 

Neka te ne opterećuje zaljubljenost drugih ljudi, a i ti sama idi ka ljudima u koje se zaljubljuješ. Od takvih duša puno možeš da naučiš. 

уторак, 22. децембар 2015.

Da li nam samoća doprinosi ili odmaže?

Kako su dani prolazili Gospođica je primjećivala da joj sve češće prija da se osami. Nikad ranije nije smatrala da ona spada u "taj tip osoba", koji vole da budu sami i ćute. Nju je privlačilo druženje, ljudi, igra i zabava, izlasci i ostale aktvnosti. Samoća joj je bila prijatna samo kad je u toaletu. Čudno joj je bilo i da pomisli da je želja za samoćom nastala kao posledica čitanje knjige sveopšte mudrosti, ipak je to samo knjiga. Dugo je razmišljala šta je to dovelo do toga da sve češće i češće bira da svoje vrijeme provodi sama uz knjigu i čašu vina ili praveći planove svojih želja, opet sama. Pokušala je da uporedi osjećaj kada je sa drugim ljudima i osjećaj kada je sama. Činilo se da upravo ono što joj smanjuje potrebu da bude sa bilo kim, jeste to što niko, još uvijek, ne razumije šta je to što ona trenutno prolazi u sebi. Svaki razgovor na temu života, koji bi započela, završavao se sa onim što se trenutno dešava u nečijem životau. Svima je centar priče uvijek bila njihova "muka" a ako pak žive bez muke onda je sistem kriv za nešto. Sve je ona to mogla da razumije, ali nije joj to bila zona interesovanja sada. Knjiga sveopšte mudrosti joj umnogome pomaže da povrati vjeru u svoj život i sebe, i pokazuje joj neki put kojim vrijedi ići. Neki bi to nazvali potraga za smislom, a ona bi to nazvala potraga za životom. Ipak, pribojavala se da će na kraju toliko da se otuđi te da neće imati sa kim da se druži sve i kad bude htjela. Mučilo je to pitanje, a kad god se muči u poslijednje vrijeme, posveti se čitanju knjige sveopšte mudrosti.

Da li ostati sam u svom preispitivanju ili je društvo dobrošlo, da ne zastranimo svi ? 

Lijepa naša mudrice, iz dana u dan si sve više radoznala. Nemoj zaboraviti da je radoznalost pokretač (sa)znanja. Da bi nešto saznala, prvo moraš shvatiti da to ne znaš, a zatim tražiti gdje to možeš saznati. Jednom probuđena radoznalost otkrivati ti svu vanzemaljsku i neopisivu ljepotu (sa)znanja.
Pitaš se da li je dobro biti sam, a istina je da nikada ne možeš biti sama. Ti nikada nisi sama. Uvijek je mudrost tu u tebi, zajedno sa tobom. Kada razgovaraš sa nekoliko ljudi, razumjećeš u jednom trenutku da su svi oni samo isto što i ti, u potrazi za životom. Pokazalo se kao istina u prošlosti, a pušteno ti je na volju da i sama provjeriš, da što su ljudi dalje od svoje unutrašnje mudrosti to su glasniji. Smiješno ti je to da čuješ. Svakako provjeri. Onaj koji diže ton da ga svi bolje čuju, najčešće ne čuje sam sebe. Na tebi je izbor da li ćeš biti u okruženju takvih ljudi, ili ako već jesi u okruženju, da li ćeš dozvoliti da njihov ton utiče na tebe, ako znaš da njihov ton niti njima pomaže niti sebe razumiju.
Pitaš se da li biti sa drugim ljudima koji opet mnogo mirnije razgovaraju i druže se. Svaka izgovorena mudrost od druge osobe je bogatstvo koje možeš da ispitaš. Ako ti se taj put sviđa, ti izaberi da se družiš. Mudrost u tebi najbolje zna kada prepozna svoju istinsku mudrost. Opet je izbor na tebi, hoćeš li pratiti ili ne.
Na kraju možeš i da želiš da ne čuješ ničiju mudrost neko vrijeme, jer želiš da bolje čuješ svoju unutrašnju mudrost. Najčešče se to dešava u tišini i osami. Nema razloga za strah, jer se u tišini ti i tvoja mudrost spoznajte. Kada spoznaš svoju mudrost, otkrićeš ljepotu druženja sa drugima. Otkrićeš njima njihove mudrosti, otkrićeš ispunjenje svih svojih želja, otkrićeš kako živjeti i kada se u tvojoj blizini diže ton. Spoznaćeš svoju ličnu istinu.
Prva velika mudrost ustvari i jeste biti sam i upoznati svoj život kroz svoju mudrost. Kada jednom čuješ svoju mudrost, svaki puta, prije nego što napraviš bilo koji izbor nećeš se više konsultovati sa drugim, prije nego što se konsultuješ sa sobom. Tek kada ti mudrost u tebi kaže da pitaš i druge, ti ćeš pitati.
Podsjećamo te da su svi mudraci bili obični ljudi koji su dozvolili da ispitaju svoju radoznalost. Neke mudrace je radoznalost odvela u samoću iz koje nikada nisu željeli da se vrate. Ali oni su željeli da ostanu u samoći. Takođe je istina da u samoći svako najbolje čuje svoju mudrost. Nema razloga da se bojiš samoće, jer su to trenuci u kojima pronalaziš odgovore na svoja pitanja, a pitanja ti biraš. Razumiješ li ? Ako želiš da nađeš odgovor kako da više uživaš u društvu drugih ljudi, u samoći ćeš ga naći, pa ćeš moći da se družiš tako da te to ispunjava. Samoća ti je prijatelj, jer tišina ti daje mogućnost da čuješ glas u sebi. 

Za kraj želimo ti da, sledeći puta kada izađeš napolje sama da prošetaš, pogledaš oko sebe u daljinu, u nebo, u zgrade i drveće, u sve što te okružuje i gledajući u to pokušaš da razumiješ jednu stvar: na ovom svijetu postoje sile, jako mudre i neisrpne sile, koje šalju odgovore na sva pitanja i nedoumice koje imaš mudrosti u tebi. Te sile su uvije tu i uvijek imaju tvoju najveću dobit na umu. Toliku dobrobit da ni sama ne možeš za sebe da zamisliš. Mudre sile su uvijek spremne da ti daju tvoju dobrobit, čak šta više, mudre sile uporno šalju sve najbolje za tebe tvojoj unutrašnjoj mudrosti. Ako nađeš načina da čuješ svoju unutrašnju mudrost, pronaći ćeš mudrost tvog života. Gledajući sve to oko sebe, duboko udahni i opusti se. Mudre sile ovoga svijeta rade za tebe i ako samo pomisliš na pitanje "kako da čujem svoju unutrašnju mudrost" dobićeš odgovor. Opusti se mudrice naša, i diši duboko, tvoja mudrost je u tebi i voli da se opušta sa tobom. 

субота, 19. децембар 2015.

Željeti ili ne?

Da je znala koliko tenzije će unijeti u svoj život želeći želju, Gospođica je nikada ne bi ni poželjela. Svako jutro bi gledala papir na ogledalu na kome je brižljivo ispisala kratak tekst svoje želje, te bi krenula u dan puna entuzijazma i nade. No međutim, kada bi stigla kući na kraju dana, ne samo da je zaboravljala na svoju želju od silnih svakodnevnih obaveza, nego bi joj bilo mučno i da pogleda u taj papirić. Ironično ga je posmatrala svako veče i bila na ivici da ga baci. Ipak, kako dođe jutro, kao da se probudi puna nade i nekog iščekivanja pa opet se nasmije i papiruću, i sebi što je bila ljuta zbog samo običnog papira. " Pa šta ako se i ne ispuni, ili eto baš se ispuni, svakako da neće jedan papir da naškodi ničemu", mislila se tokom jutarnjeg spremanja.
Dani su se redali, a ona se vrtila sa istim nadanjima i očekivanjima ujutru, a ljutnji i nekakvom osjećaju glupavosti, uveče. Sve dok jedne večeri više nije mogla da izdrži, odlijepila je papirić i krenula da ga baci. Prolazeći pored knjige sveopšte mudrosti, zastala je i pomislila da možda tu može naći odgovor za svoju diletmu.
"Zašto je toliko naporno željeti nešto? Zar ne bi moja želje trebala da me raduje, a ne da budi osjećanje ljutnje jer to nemam? Kako mogu da želim nešto, kada sve oko mene govori da to neću imati? Ili čak i ako ne govore na glas, to se vidi. Ne postoji ni najmanja naznaka kojim putem da idem da bi to ostvarila? Šta da radim, da li da želim ili da se "spustim na zemlju" kako mi reče jedan Gospodin prije par dan u razgovoru?", mislila je dok je listala strane.

Željeti ili ne?

Draga naša, najbolje da odmah čuješ, a po mogućnosti i razumješ da uopšte ne postoji pitanje da li željeti ili ne, jer svaki čovjek uvijek nešto želi. Oni ljudi koji su potpuno zadovoljni svojim životom i dalje žele da ostanu zadovoljni, žele da ih služi dobro zdravlje kao i njima drage ljude. Može se čovjek ograničiti na najminimalniji minimum želje, ali to je opet želja. Ako pogledaš oko sebe svi nešto žele. Čak i ako ti neko tvrdi da ne želi ništa, pitaj ga da li želi mir u svijetu? Da li bi želeo da ovaj svijet postane bolje mjesto? Da li je nečija želja da imaju drugeljude oko sebe? Ili veću sigurnost? Svi, apsolutno svi imaju želje. Tako da pitanje "da li da želim" nema smisla, jer ti želiš svakako.
Da li da želiš nešto konkretno što ti je na pameti? To samo ti znaš. Ako vjeruješ da ćeš dobiti ti želi, ako vjeruješ da nećeš dobiti- ti nemoj da želiš. Šta je tebi dostupno da želiš, a šta nije- to opet samo ti sebe možeš da ograničiš. Mudrost zna da svako može da ostvari svoje želje. 
Vrlo je bitno da razumiješ nešto vezano za želje. Ljudi su najčešće ljuti zbog svojih želja. Žele nešto, a misle da to ne mogu imati ili da ne znaju kako da to dobiju/učine/završe. Mnogi žele, a ne vjeruju da to uopšte mogu imati. Sami su sebe ograničili, pa se onda ljude na sebe i na sve oko sebe.
Drugi opet vjeruju da to mogu imati, vjeruju da to zaslužuju, vjeruju da je red da im se želja ostvari, ali pošto se to ne desi onda kada su dali "zadnji rok" naljute se na sebe i sve oko sebe.
Zgodno je napomenuti da kada vidiš ljude koji su ljuti na sebe ili na svijet oko sebe, pokušaj da ih razumiješ, oni su samo ljuti jer ne vjeruju u sebe. Nažalost, ljuti na sebe najviše, a da možda i ne znaju.
Nego, kada želiš nešto, razmisli da li ti vjeruješ da ti to pripada. To je prvo i osnovno. Ako ne vjeruješ, poželi nešto manje, da bi po ostvarenju tog manjeg mogla da povjeruješ u veće ( manje u smislu da bi se manje iznenadila kada bi to dobila, a veće u smislu da ako bi ti se ostvarilo pomislila bi: "vau, ne mogu da vjerujem"). Dakle, vjeruješ li sebi da ćeš to imati?
Dalje, dolazi ono što je vrlo bitno za ostvarenje želje- čekanje. Nijedna želja nije dovoljno mala, koliko može da je uništi nestrpljivost i nepovjerenje tokom procesa čekanja. Niti je jedna želja suviše velika, ako je proces čekanje ostvarenja te želje u povjerenju i u strpljenju. Vremensko čekanje, ma koliko dugo bilo ne smije da te odvoji od vjerovanja u ostvarenje tvoje želje. Šta god da ti se događa tokom perioda čekanja, to ne smije da utiče na vjeru u ostvarenje te želje. Koliko god da okolnosti bile upravo suprotne od onoga što je tvoja želja, vjera u ostvarenje mora biti istog inteziteta. Sve što ti pomaže da održiš vjeru u ostvarenje svoje želje, dobrodošla si da uradiš. Bilo to da se osamiš i maštaš, ili da se popneš na vrh brda i gledaš placeve na kojima će se nalaziti kuća. Sve što ti održava vjeru- uradi i radi, ali ne da bi "ubrzala ostvarenje" nego da svjesno održiš vjeru u ostvarenje.

Zamisli to kao majku koja na železničkoj stanici čeka da pristigne voz u kojem je njeno malo dijete. Javili su joj da ga sačeka na stanici taj dan, ali nisu javili vrijeme. Kako bi svaka majka učinila, ona odlazi vrlo rano na stanicu i čeka da dođe voze. Pristižu vozovi iz sata u sat, ona je u sve većem uzbuđenju da će u sledećem biti njeno dijete. Majka nije ljuta što joj nisu javili kada tačno dolazi, ona je srećna jer zna da joj stiže nešto njeno najvrjednije. Njena želja da vidi dijete je ogromna, a vjera u dolazak djeteta je toliko jaka da se može nazvati uvjerenjem. Bez obzira što vozovi stižu i što joj trenutno ukazuju da on nije tu u tom vozu, ona je uvjerena da će u sledećem biti. I kada iz jednog voza izađe njeno dijete to je za nju očekivan i prirodan tok situacije tokom kojeg je neizmjerno srećna.

Lako je primjetiti da su majci javili da joj dijete stiže, a čovjeku niko ne javi da li će njegova želja uopšte stiže sa nekim vozom. Upravo je to i poenta, svakog trenutka mora postojati vjeru u ostvarenje kao da su ti javili. tada je proces čekanja ustvari najkraći, a čekanje postoji isključivo kao šansa da se još malo promisli da li to stvarno želiš. Jer voz stiže, ostvarenje dolazi.
Za kraj, mila naša, podsjećamo te da ako znaš šta čekaš ili koga čekaš ili zašto baš to čekaš uvijek će ti se čekanje isplatiti, jer uz jaku vjeru u ostvarenje (gotovo kao uvjerenje) uvijek dolazi i ostvarenje. 

Rado misli na svoju želju, ali poslije ostvarenja želje, znaš li šta dolazi ? Nova želja! A za njom ide čekanje, koje opet zavisi od snage tvoje vjere. Zato mila naša, budi opuštena i strpljiva u procesu čekanja, jer ostvarenje je jedan trenutak a čekanje ostvarenja su svi ostali trenuci života. 

четвртак, 17. децембар 2015.

Cijeniti svoju pažnju

Čitajući knjigu sveopšte mudrosti Gospođica je sve češće hvatala sebe u nekim, kako bi ona to nazvala, filozofskim razmišljanima. Baš danas je imala goste koji su je, samo što su sjeli na divan trosjed koji se nalazi u Goispođicinoj sobi, zamolili da upali televizor. Ne bi joj to bilo ništo neobično da nisu svi zajedno narednih 10 minuta, bar tako se njoj činilo, tražili po stanu daljinski upravljač. Ne samo da nije mogla da se sjeti gdje ga je ostavila - ništa neobično, nego nije mogla da se sjeti ni kada je poslednji puta upalila televiziju uopšte. Sve vrijeme dok su razgovarali televizija je radila, iako je ono zbog čega su je upalili brzo završeno. Kako su povremeno išle reklame, koje su inače nešto malo glasnije od uobičajenog programa, onaj koji govori morao je da se nadvikuje sa televizorom. Rezulat je bio taj da je skoro dva sata u svom stanu slušala galamu svojih inače vrlo dragih prijatelja. U jednom trenutku se zapitala da li oni znanju da trenutno baš viču? Kada je smanjila ton, svi su pogledali u televiziju i od tog trenutka, kada više nisu čuli televiziju tako glasno, njeni prijatelji su počeli svakih par minuta da se okreću ka televiziji i da gledaju šta se trenutno dešava na ekranu. Primjetivši to, nije mogla da ih ne zapita da li možda žele da vide još neku emisiju? Čekaju li nešto drugo na tv-u? Niko nije odgovorio potvrdno, čak je mogla da osjeti njihovu blagu zbunjenost usled tog pitanja. Rastali su se u lijepom raspoloženju.
    Gospođica je sjela na svoj krevet i gledala u tu kutiju koja nosi naziv televizor i ugasila je. Tišina. Samo ona i njene misli. Zar je to tako strašno, pitala se ? Zar je teško imati razgovor bez nečega što ometa pažnju. Koliko li samo oni koji rade na televiziji cijene i žele našu pažnju kada se toliko trude na razne načine da je okupiraju.
Koliko li onda samo vrijedi pažnja svakog pojedinca? Znala je, ili bolje reći čula je, da cijena jedne reklame na tv skupo košta. Zašto bi se onda neko reklamirao ako nema višestruku korist od toga? Sve je to njoj bilo jasno, nije ona ta koja je izmislila propagandu niti marketing. Ono što joj je kao strijela sijevnulo u glavu jeste pitanje: "šta li bi svaki pojedinac mogao da učini kada bi svu svoju pažnju usmjerio samo na ono što želi?". Ne na ono što mu okolina nameće, niti na ono što se smatra pravilnim ili potrebnim, nego samo na ono što želi. Počele su njene želje da joj se motaju po glavi. Šta bi bilo kada bi na vrata svoje sobe zalijepila sliku svoje želje i tako svaki dan, više puta u toku dana, posvetila svoju pažnju toj želji.  Ili čak da zalijepi svoju želju na televizor? Sama pomisao na to joj je izmamila osmijeh na lice. Osjećala se šašavo što uopšte misli na to. U tom trenutku je shvatila da se za dva sata druženja sa jako dragim ljudima nije ni jednom nasmijala.

To veče njeno filozofsko razmišljanje se završilo sa odlukom da će paziti na šta obraća pažnju, te da će pokušati što je više moguće da poklanja pažnju onome što želi, što smatra da je dobro i korisno za nju i ljude oko nje. "Vidjeću gdje će me to odvesti", konstatovala je sama sebi na glas. Vidjevši svoj odraz na ekranu televizora opet se sama sebi nasmijala. "Pričam sama sa sobom. Gotovo je. Potpuno sam luda", smijući se zaključila je i nastavila da se smješka dok je odlazila u pravcu kuhinje.

среда, 16. децембар 2015.

Poklon koji zaslužuješ

Bliži se zimski raspust. Ali nisu samo školarci ti koji osjećaju duh radosti u decembru. Sve je već okićeno, pripreme se uveliko vrši. Koncerti, nastupi, proslave se planiraju. Oni koji pak ostaju u kući, raduju se odmoru i činjenici da telefon neće da im zvoni bar tih prazničnih dana. Planirajući kome da spremi kakav poklon i kako da obraduje najmlađe drugare, Gospođica se sjetila da je prije nekog vremena pročitala u knjigi sveopšte mudrosti : "kada god poželiš da dobiješ neki poklon pročitaj ovu stranu". Odložila je sve što je pakovala i pronašla tu stranu.

Poklon koji zasužuješ

Draga naša, ti zaslužuješ svaki poklon koji možeš da zamisliš. Prvi poklon za tebe je sledeći:
Treba da znaš da te od onoga što sada živiš i od onoga kako želiš da živiš dijele samo tri stvari:

     1. način na koji razmišljaš
     2. ono što osjećaš
     3. priča koju pričaš

Razmišljaj o onome što će ti omogućiti da se dobro osjećaš. Ako se osjećaš dobro na dobrom si putu. Ako se osjećaš loše na lošem si putu. Sve što pričaš će ti donijeti da se osjećaš dobro ili da se osjećaš loše. Pričaj samo ono zbog čega se osjećaš dobro, ako se poslije priče osjećaš loše, ne pričaj to više. Pričaj o onome što želiš da budeš, budi to, a ne o onome što se trenutno dešava. Ono što se trenutno dešava je posledica onoga kako si razmišljala ranije. Sada misliš nešto sasvim drugo. Sada znaš da želiš da se osjećaš dobro.
Shvataš li da ljudi koji se žale ili kukaju vrte se u svom začaranom krug loših osjećaja i loše priče i dalje idu lošim putem, zbog kojeg opet kukaju. Shvataš li to? Budi drugačija.

Daćemo ti još jedan poklon. Kako se možeš osjećati dobro, kada se oko tebe dešava loše?

     1. smije se, što više se smije
     2. opusti se
     3. budi zahvalna (bar na jednoj stvari koja ne mora da ima veze sa tom situacijom uopšte)

Koji su načini da se nasmiješ u teškoj situaciji? Bilo koji. Šta god te nasmijava. Šta god te opušta. Ako ti neko kaže da ne smiješ da se smiješ kad je "situacija loša" i zbog toga se ti osjećaš loše, onda je to loš put. Smij se onda kada osjećaš da je to dobar put. Smijanje je radost, radost je dobar put. Možeš to saznati sama, da li je radost dobar put. Budi radosna.

I još jedan poklon ćeš dobiti. Kako da se ophodiš sa drugima ? Podrazumjevajući pod "drugima" ljude koji se stalno žale, kukaju ili one koji ti realno objašnjavaju šta je to loše sa sitacijom u kojoj su oni ili u kojoj si ti, ili sa svijetom ili sa državom ili sa pravdom i ostalim stvarima. One ljude koje nisi ti birala, ali srećeš ili se nalaze u tvom životu, spletom nekih okolnosti.

     1. odvrati im pažnju sa žalopojki.
 Kako ? Budi kreativna. Kako znaš i umiješ. Prospi sok u krilo ako treba, samo zaustavi taj tok žalbi.

     2. ukaži im na neke pozitivne aspekte cijele sitacije.
     3. jednostavno se skloni od tih ljudi, bar na neko vrijeme.

Možda si primjetila da svi naši pokloni za tebe ustvari zahtjevaju od tebe da ih prihvatiš. Pa da draga naša. Mi možemo da ti poklonimo majicu koja je lijepa ili ružna. To je naš izbor. Da li ćeš ti da nosiš tu majicu to je tvoj izbor. Nosi samo ono što ti smatraš da je lijepo i dobro. Mi ti dajemo poklon, na tebi je da li ćeš primiti taj poklon. Kao i uvijek. Sve počinje i završava se sa tobom.
Do idućeg puta, neka radost zagospodari tvojim životom. 

Sistem koji besprekorno funkcioniše. -nastavak-

-nastavak-

Najmilije dijete, dobrodošla u svoj svijet. Sva ova mudrost koju čitaš se nalazi u tebi i u tvom svijetu. Ove lekcije su samo mali podsjetnik kako da vidiš dok gledaš, kako da čuješ dok slušaš, kako da misliš dok razmišljaš, kako da hodaš dok ideš i sve to sa jednim ciljem - da prepoznaš svoju snagu i moć. Moraš da znaš da ništa od toga ne moraš. Ništa ne treba da slušaš niti da čitaš. Samo ako to želiš, učini to. Mudrost ovih listova ima samo jednu želju- da uvidiš sreću koja te okružuje. I da doprinosiš svojoj sreći. 

Da li je sve moguće?

Kada postoji nešto veliko, za tvoj pojam veliko, što ne možeš da razumiješ, pokušaj da ga "smanjiš" na manji novo. Ako ti je teško da razumiješ da je sve moguće jednom čovjeku- da ima partera kakvog je zamislio, da ima zadovoljavajući materijalni status, da radi posao koji voli, da se druži sa ljudima koje voli, da ispunjava svoje želje, da jednostavno rečeno "živi život iz snova", onda pokušaj to da svedeš na manji novo. Teško ti je da razumiješ da postoji više oblasti ili područja i da svaka funkcioniše besprekorno podržavajući onu drugu oblast, i da svaka oblast dobije dovoljno i da svaka oblast pruži dovoljno te da krajnji rezultat bude ispunjavajući za sve oblasti. Sada tu riječ oblast zamjeni sa riječju sistem.
Teško ti je da razumieš da li postoji negdje više sistema koji funkcionišu besprekorno, podržavajući onaj drugi sistem, i gdje svaki sistem dobija dovoljno i gdje svaki sistem pruža dovoljno za ispunjavajući rezultat za sve sisteme? Takoreći, sve, ali baš sve funkcioniše i svi zadovoljni ? 
Da, postoji i zove se ljudsko biće. 
Ti si skup sistema (respiratoni, kardiovaskularni, urinarni, digestivni, mišićno-skeletni, centralni i periferni nervni, taktilno-senzorni, reproduktivni sistem) i svi ti sistemi po tvom rođenju funkcionišu besprekorno.
Da ti kažeš, ali ja nisam stvorila sebe. Ovaj sistem nisam stvorila ja. Nisi draga, ali ti možeš da ga pokvariš. Pitaj bolesnoga kako mu je. 
Ako je stvoreno ljudsko biće u svom savršenstvu, onda to savršesnto je stvoreno da živi u savršenstvu. Ko je taj koji kvari savršenstvo? Ti. 
Ti se pitaš mogu li istovremeno da imam super momka, uspjeh na fakultetu i da se družim sa prijateljima? A ne pitaš se moglu li istovremeno da uhanem i da mi kuca srce i sve to dok hodam?
Ti ne razumješ kako može stovriti svoj savršeni život. Tvoj savršen život postoji, tvoje je samo da da ti ne uništiš. 
Šta je dovelo do toga da se pitaš može li život ljudskog bića da funkcioniše besprekorno kao što funkcioniše njegov organizam. Puno toga.
Sve što znaš do sada i što si preživjela je ono što su te naučili ili podstakli roditelji, škola, prijatelji, profesori, familija, mediji, novine, televizija, društvene mreže, i knjige. Uopšte ljudi, stvari i dešavanja oko tebe. Oni su te naučili da misliš. 
Kada si posmatrala sve oko sebe ti si ili htjela da živiš tako i ubjedila si sebe da je to moguće ili nisi htjela da živiš tako i ubjedila si sebe da ti to nećeš. Jednostavno si u odnosu na svoje okruženje definisala svoje stavove. I u odnosu na te stavove si pravila izbore. Ako smatraš da su ti roditelji pametni i da treba da ih slušaš- ti si ih slušala. Ako smatraš da oni griješe i da ti znaš bolje- ti ih nisi slušala i radila si po svom. Sve ovo danas što živiš i radiš i kako se osjećaš si ti izabrala u odnosu na svoje stavove koje si izgradila u svom okruženju.
Ako si spremna da ovo razumiješ onda se najprije opusti. Udahni duboko nekoliko puta i opusti se. Ako ne želiš da to čuješ ili smatraš da to nije istina, onda nastavi da radiš ono što smatraš da je istina. 
Svakako napravi izbor sada, ovdje na ovim redovima. 
Zašto je bitno da ovo razumiješ? To saznanje ti daje moć ili možda bolje reći to saznanje ti podsjeća na moć koju imaš. Ako su tvoji izbori doveli do tvojih stavova koji su te doveli da živiš ovako kako živiš danas, onda tvoji drugačiji izbori će te dovesti do drugih stavova i živjećeš drugačiji život. Na tebi je samo da shvatiš kakav život želiš da živiš. A stavovi koje ćeš zastupati i izbore koje ćeš praviti će ti se sami pokazati tokom puta. Knjiga sveopšte mudrosti će biti tvoj saučesnik. Ali istinska spoznaja će uvijek doći iz tvoje unutrašnjosti. Iz onoga što pokreće sve tvoje sisteme. Iz tebe same. Iz tvoje suštine. 
Sve ono što se desilo do sada posledica je onga što si bila do sada, a sve ono što će se desiti nadalje posledica je onoga šta ćeš biti od sada. Na tebi je izbor. Uvijek imaš izbor da budeš malo bolje ili malo lošije. 
Radujemo se što čitaš ovo, što se pitaš i što tražiš. Mudros je uvijek tu za tebe i u tebi. Izbor je uvijek tu za tebe i u tebi. 
Radujemo se mila moja što prihvataš svoju ljepotu, svoju dobrotu i svoj život. Ispunjavajuće je znati da prihvataš sebe. Kao dijete koje tek uči da hoda, uči kako da dobije ono što mu pripada. 
Izaberi najbolji put koji želiš za sebe. Jer, draga naša, sve jeste moguće. Baš sve je moguće. 

Dobrodošla.

Može li sve da nam ide?

Razgovarajući sa svojim prijateljima Gospođica je sve više i više primjećivala njihova blagostanja. Mnogi su bili nesvjesni svega što imaju i što ih okružuje, ali nije to ono što joj je bilo interesantno ovoga kišnoga dana. Znala je, da je i sama bila nesvjesna svega dobrog što je okružuje, zato je i odlučila da krene čitati knjigu sveopštih mudrosti sada, iako je ta knjiga tu oduvjek. Upravo je to nezadovoljstvo i hronična iscrpljenost dovelo do tačke ključanja. Sve što je ikada zamišljalja je ostvarivala, a i dalje je nezadovoljno željela još.
"Ali dobro", mislila se:" tu sam gdje sam i sada otkrivam polako lekcije koje sam davno zaboravila. Neću se odreći svojih snova, ali ću pronaći suštinu mojih želja. Suštinu mene same. "
Svakako je to činila poslednjih dana, lekciju po lekciju.
Dok su tmurni oblaci šetali nebom i na trenutke joj zamračivali prirodnu svjetlost, primjetila je kako više vrijeme napolju ne utiče na njeno raspoloženje unutar nje. "Korak jedan-uspješan!" ushićeno je pomislila.
Vratila se razmišljanju o svojim prijateljima i razgovoru koji su vodili prije par dana. Neko je izjavio "pa dobro, ne može ti sve uvijek ići, nešto mora da kaska". Svi su se jednoglasno složili, a ona je ćutala. Knjiga sveopšte mudrosti koju trenutno čita joj je govorila suprotno. Jasno je pisalo da svaki pojedinac, čim se nalazi na ovom svijetu, ima snagu i mogućnosti da ostvari sve što poželi, koliko god poželi i na svim "poljima" na kojima želi. Stvar je samo ubjeđenja.
Posmatrala je jednu od tih prijateljica koja joj je krišom priznala da odlazi na vantjelesne oplodnje. Gledala je tu lijepu, uspješnu, iskrenu mladu damu, čije lice se i poslije toliko godina ozari na spomen imena njenog muža. Iz nje izbija ljubav i razumjevanje, a on opet svakim svojim gestom cijeni njeno postojanje. Jedna zrela i jaka ljubavna veza se osjeća između njih. Materijalni momenat je isto toliko jak kao i njihova ljubav, Uživaju u ideji da zarađuju novac i da ga troše. Fantastični su. I sada se pita Gospođica kako je moguće da su se oni na toliko dubokom novou ubijedili sebe da je dijete njihova neostvariva želja? Da li je to stvarno stvar njihovog ubjeđenja ili je majka priroda u pitanju ?
Oni su samo jedan primjer.
Odmah pored nje, sjedi druga prijateljica koja ima divne porodične odnose. Ona, dvoje dijece i muž često zajedno odlaze na kratka vikend putovanja, iako su klinci u godinama kada bi radije čistili kuću sami i učilli, nego da se druže sa "matorcima". Njeni ne. Oni se druže kao ekipa. I svi do jednog uživaju u tome. Njihovo zadovoljsto potiče od ideje da im treba manje da bi bili srećni, ali svi oni žele više. Na razne načine se dovijaju da zarade nešto malo više novca i to im često uspije, ali nikada da se konstantno oslone na to. Sve to ide "na mišiće".
Tu je sedeo i jedan drugar čija je porodična priča imala sve ono što ove druge jesu, a i ono što nisu imale, sve do trenutka dok mu se najmlađa ćerka nije razboljela. Sada je lijepa djevojčica dobro, i iz dana u dan je sve bolje i bolje.
Sve to u Gospođici budi jedno veliko pitanje." da li je moguće da sami sebe podsvejsno ili svjesno ili bilo kako ograničavamo u postizanju dobrobiti". Zašto mislimo da ne možemo imati zdravlje, ljubav, razumjevanje, veliku porodicu, bogatstvo, radost i svo drugo izobilje.
Ako već ne možemo imati sve, kako da znamo šta je to što baš mi možemo imati. Ko to odlučuje kako će da izgleda naš život ? Imamo li pravo da mijenjamo jednu oblast za drugo? I kako da se pomirimo sa činjenicom da možemo sve što želimo, jer to i imamo, sem možda eto te jedne stvari koju ipak ne možemo?! Ili opet kako to da mnogi imaju samo zdravlje, a sve ostalo nemaju? Da li to znači da oni neće ni imati ništa drugo, ili ipak hoće imati u nekom trenutku skoro sve, ali najmanje jednu stvar neće? Zašto nam je u redu da mislimo da "ne može sve uvijek da nam ide", i ako smo zadovoljni sa svim što nam se dešava onda "stavimo kamenčić u cipelu da nas žulja" da budemo svjesni da nam nije sve potaman. Jer kad je sve, baš sve potaman...šta se dešava?
Počela je da lista knjigu sveopšte mudrosti.


-nastavak slijedi-

уторак, 15. децембар 2015.

Ne podrazumjeva se

Ovoga jutra Gospođica se probudila sa osjećajem umora. Kao da nije ni spavala. "Pa šta sad", pomislila je, "umorna, sam , pa sam umorna, ali to me neće spriječiti da obavim šta treba. Čak šta više, moram to da obavim danas i to je to". Ušla je pod tuš sa osjećajem olakšanja. Saznanje da nešto mora da uradi, da nije do nje izbor da li će ili neće to uraditi, pružio joj je olakšanje. Ona to mora. Prijala joj je topla voda. Tuširajući se spustila je pogled do svojim nožnih prstiju. "Kako su smiješni", mislila je " ne znam ni čemu služe". U tom trenutku se prisjetila jedne mlade dame koju je upoznala na plaži prije 4 godine. Ta, po mišljenju Gospođice, prelijepa mlada dama, plijenila je ljepotom i šarmom. Mnogi skriveni uzdasi su ostajali za njom dok je hodala. Tog dana obje su primjetile da čitaju istu knjigu i tako je započeo razgovor. Vrlo otvorena mlada dama, radoznala i vesela, pričala je Gospođici o svom detinjstvu i kako je kao mala pala sa konja. Nije bilo težih posledica, sem činjenice da sada nema jednu trećinu nožnog prsta. Gospođica je odmah pogledala u pravcu njenih stopala i stvarno. Nikada pored te egzotične pojave ne bi spustila pogled na njen prst na nozi. Smiješno joj se činilo da jedan tako mali detalj, samo jedna trećina jednog od deset prstiju,pravi razor u duši te dame. Ostala joj je u sjećanju kao vrlo draga i prijatna osoba. 
 Gledajući u svoje prste i dalje, pokušala je da razumije svoju sreću. Pokušala je da osjeti sreću samo zbog činjenice da imam svih deset prstiju na nogama u potpunosti. Onu vrstu sreće koju sluti da bi njena poznanica sa plaže osjetila kada bi joj ovog trenutka ponovo narasla ta jedna trećina tog prstića. Ne samo da je bila odlučna da pokuša da osjeti tu sreću, nego je odlučila da cijeli današnji dan ne misli ni o čemu drugom sem o tome da ima deset prstiju na nogama. A gdje to što ima deset prstiju na rukama! Ona je počela da shvata da ona hoda, vidi, čuje i sve drugo što mnogi ljudi ne mogu. 
Shvatala je to i ranije, međutim danas je odlučila da pusti sve brige, probleme, sva razmišljanja koja je tište, sve želje koje ime, sve strahove. Danas, samo danas, ovaj jedan dan će da misli koliko je srećna što ima mogućnosti da sa svojim tijelom uradi mnogo toga što drugi ne mogu. Samo danas. Svi ti problemi i ogorčenja neće nigdje pobjeći, sačekaće je i sutra. I sutra će im se vratiti, ali danas će samo da misli na to koliko je srećna što joj je upravo izrasla jedna trećina malog prsta na nozi koju nije imala. Kad bude gledala tv ili dešavanja na ulici, osjećaće da je upravo progledala. Da ona može da vidi! Kada ljudi počnu da joj kukaju i žale se na stvari oko njih, biće joj to dokaz da njen sluh besprekorno funkcioniše! Inače ne bi mogla da čuje te gluposti. Dok bude stajala u redu, misliće na to da ona može da stoji. Kada bude počela da sabira koliko joj treba novca da plati račune, pokušaće da se nasmije činjenici da ona zna matematiku. Bar toliko da može da sabira i oduzima. Ona ima mentalne sposobnosti pomoću kojih je naučila da sabira i oduzima. Samo toliko za sada. 
Neka joj danas bude takav dan. Dan kada će se usmjeriti na sve blagoslove koje ima, a uzima ih zdravo za gotovo. Dan kada će sama sebi prestati da se podrazumjeva. Ipak je i ona čudo prirode, ništa manje nego ona preslatka djevojčica koju sreće svaki dan kako trči do vrtića. I ona je nekada bila ta djevojčicai jedva čekajući da ide u vrtić. 

"Neka", mislila je: "neka bude tako. Danas ću samo misliti na svoje blagoslove, jer to oni jesu. Daj da bar znam da sam jedan dan svog života potrošila prisjećajući se koliko imam sreće samo zato što postojim. Šta god da se dogodi poslije, biće mi lakše da znam da sam jedan dan bila svjesna šta sve imam. Neka mi se, pored svih problema koje imam, to sve čini malo i smiješno. Bezveze. Neka mi se čini kako god. Danas ću da se prisjećam svih tih stvari koje ne samo da uzumam zdravo za gotovo, nego ih i smatram smiješnim. A da ih nemam... ne, ne, neću tako da mislim. Imam sve to, i danas ću dići hram u svojoj glavi svim svojim sposobnostima i čulima. Svakom svom pokretu i koraku."  Već je osjećala kako je jutrošnji umor zamjenjen ushućenjem. Činilo joj se da čini pravu stvar. 

понедељак, 14. децембар 2015.

Kako znam da donosim pravu odluku ?

Mnogo različitih stvari se dogodi tokom jednog dana Gospođici. Mnoge od tih stvari ona ne želi, postoje neke i koje želi, no međutim ono što je najviše zbunjivalo su upravo one stvari za koje ni sama nije zasigurno znala da li to želi ili ne. Mnoge dileme su joj se motale po glavi, i nije znala šta je prava odluka u slučaju tih dilema. Pokušavala je da se vodi svojim unutrašnjim osjećajem, instiktom ili kako god se to nešto zove. Ni sama nije znala. To bi išlo od banalnih stvari, kao na primjer da li kupiti za sumu novca koju ima skuplju jaknu, ili jeftiniju jaknu i uz to pantalone. Skuplja jakna joj se više sviđa, ali joj se isto tako sviđa ideja da ima nove pantalone i jaknu. Odluke tog nivoa bi još i uspjela da donese, najčešće nisu imali nje broj pantalona ili pak jakna koja joj se više sviđa bivala bi oštećena a nije bilo druge u toj boji. Zaključivala je da su to sitni znakovi koje je pratila, i time se rasteretila odgovornosti odluke. Mnogo više se mučila oko nekih, za nju krucijalnijih stvari, kao što je poslovna atmosfera. Da li ostati tamo gdje ti nije prijatno, ali uz neku sigurnost i platu ili napustiti sve i ići stazom svojih snova i želja. Da li je to hrabro ili neodgovorno ? Ništa manje se nije mučila ni sa odlukom da li ostane u toj vezi u kojoj se čini da je ostala samo navika, ili da ne pristaje da svoje dane i sate troši uzalud, podrazumevajući se nekome. Gomilala su se u njoj pitanja, a od odgovora nije vidjela niti naznaku. Jedino što joj je tada preostajalo jeste da otvori knjigu sveopšte mudrosti. 

Lekcija broj tri.

Kako znam da donosim pravu odluku 

Najdraže dijete naše, kada se uhvatiš u nedoumici izbora između dvije ili više stvari dovoljno ti je da zasigurno znaš samo jedno: ne možeš da pogriješiš. Ne postoji dobra niti loša odluka. Sve odluke imaju svoj put. Tvoje je samo da doneseš odluku i staneš iza nje. Kada ti se pruža izbor, a izbor uvijek imaš u svemu, pitanje je samo da li ga ti uočavaš, najbitnije je da prepoznaš kako se ti osjećaš po pitanju tih izbora. Ponekad može da ti se učini, a hoće to u početku, da je svaki izbor loš. Ako ti i sama pomisao na to da doneseš neku odluku izaziva muku, onda razmišljaj i dalje. Dok god ti ne pripadne muka od razmišljanja, više nego što ti je muka od pomisli na neku odluku. Kad ipak odlučiš da izabereš neki od ponuđenih puteva, znaj da je svaki dobar. Svaki put vodi do cilja, ako znaš svoj cilj. Tvoje je samo da doneseš odluku i uskladiš se sa njom. Ako ti se čini da birajući bilo šta od ponuđenog, ti ustvari biraš "od dva zla manje", ni to nije dramatično. Opusti se. Najprije se opusti. Zatim, jednostavno izaberi, čak šta više, još ti je lakše jer znaš da od dve (ili više) stvari obe su loše, onda ne moraš ni da razmišljaš mnogo. Odluči bilo koju. Ono što je bitno, ti najdraže biće naše, znaj da onog trenutka kada odlučiš to svoje nešto, tog trenutka počni da se fokusiraš na jednu dobru stvar koju možeš naći u tom tvom izboru. Može to biti bilo kako banalna stvar, mala stvar, smiješna stvar ili nebitna u odnosu na cjelokupnu sliku, ali ti se ipak usmjeri samo na tu jednu dobru stvar. Prilikom pomisli na svoj izbor misli i govori samo o toj jednoj, ili bar jednoj dobroj stvari. Sjeti se zašto je bitno dobro se osjećati iz prve lekcije. "Plodovi tvoje bašte niču samo na osnovu toga čime ih zalivaš. Ako ih zalivaš dobrim stvarima, dobrim osjećajima, onda ćeš imati dobre plodove."
Kad se dobro osjećaš, kad si fokusirana na svrhu, na suštinu, ti širiš ljubav i tvoji plodovi će biti zreli plodovi blagostanja.
Nije zgorega ni da ti napomenemo da izbor možeš da promjeniš. Odluku možeš da promjeniš. To nije nešto što će da te pretvori u prevrtljivu osobu, čak naprotiv. Spoznajući slobodu koju imaš svaki puta prilikom donošenja odluke, mnogo više ćeš se preispitati u svim pravcima. Kada znaš da možeš da promjeniš odluku u bilo kome trenutku, želećeš da svaka tvoja odluka bude dio tebe i predstavlja tebe onako ko ti u stvari jesi.
Tako da, dijete naše, univerzalna prava odluka ne postoji. Postoji samo prava odluka za tebe, a to je svaka odluka koju ti svjesno doneseš sa saznanjem da uvijek možeš da se predomisliš, ali ti i dalje biraš isto to, jer si fokusirana na bar jednu dobru stvar svoje odluke.

Do sledeće lekcije ostani u dobrom raspoloženju, jer svaka odluka je najbolja odluka za tebe dok god si fokusirana na jednu dobru stvar. 

Šta učiniti kada osjećaš da se boriš?

Misleći tako o svom proteklom danu i ideji da se osjeća dobro i dalje se osjećala loše. Uprkos tome što se fokusirala na jednu dobru stvar svega što je okružuje, opet joj se činlo da je na kraju dana iscrpljena i umorna. Kao da je svu svoju unutrašnju i spoljašnju i svu energiju koja postoji potrošila samo na to da se usmjeri na jednu dobru stvar. A čak ni to nije uspjevala uvijek i konstantno. Prisjećala se trenutaka kada joj se činilo kao da svi oko nje znaju da je odlučila da se fokusira na baš jednu dobru stvar vezanu za njih ili za tu situaciju u kojoj se nalaze i da joj baš sad prkose svim lošim što mogu da urade i kažu. Ona upotno traži jednu dobru stvar, o oni okolo uporno pričaju o tužnim, opterećujućim temama punim ogorčenja. Iz dana u dan se sve više umarala, dok nije došla do tačke kada je gledajući bokserski meč na tv osjetila bol poraženog kao svoj sopstveni. "Zar mora biti tako teško osjećati se dobro? Zar moram da se ovoliko umorim na kraju dana ? Zar moram da se borim sa svima da bih ja bila dobro ? Mora da postoji drugi način", pomislila je i uputila se knjigi sveopšte mudrosti.

Dobrodošla u lekciju broj dva.

Šta učiniti kada osjećaš da se boriš
(borba za ljubav, borba za veću platu, borba za preživljavanje, borba za dobar osjećaj, borba za ljubav, bilo kakva borba)

Drago dijete, borba podrazumjeva stanje ili možda bolje reći akciju da nešto moraš da učniš da bi na kraju dobila nešto. Borba može da se tumači i kao igra između dvoje ljudi ili dva tima koji se igraju da bi na kraju dobili trofej. Svakako ne treba zaboraviti da je borba u tom slučaju samo igra, a da suštinski oni rade ono što vole. Baš kao što bokseri vole svoj sport, oni na svoj poraz ne gledaju kao na gubitak. Nego jednostavno kao na trenutni ishod igre.
Ako borbu tumačiš kao sve akcije koje u toku dana preduzimaš da bi dobila nešto što te ispunjava, onda je to igra. Činiš akcije koje voliš, radi ostvarenja želje koju želiš. Čak i umor koji to izaziva u tebi je slatki umor. Ispunjavajući umor.
Ukoliko je umor iscrpljujući, onda si se najčešće borila da drugim ljudima dokažeš nešto, a oni to ne shvataju. Borba može biti i tvoja želja ili tvoje iščekivanje da neko ili nešto padne da bi ti ustala.
Ta vrsta borbe te umara, jer te odvaja od tvoje unutrašnje mudrosti.

Pokušavajući da dokažeš ili objasniš drugim ljudima zašto ti želiš da se osjećaš dobro, ti ustvari pokušavaš sebe njima da opravdaš. Želiš da oni potvrde i slože se sa tim da je taj tvoj stav u redu. Ono što se krije iza te tvoje želje, dijete naše, jeste da ti sama ne vijeruješ u svoju vrijednost. Ne vjeruješ, a vrijediš! Ti vrijediš! Ti zaslužuješ da se osjećaš dobro i ti vrijediš dobrog osjećaja! Ne treba to nikome da dokazuješ. Bez obzira šta drugi pričali, kakvih se tema doticali, imaš potpuno pravo da u prisustvu sve jednog ljudskog bića vjeruješ i znaš da vrijediš. Nije bitno ko sjedi pored tebe i šta priča. Bio to profesor koji ti govori da nemaš pojma, ti vrijediš i dalje. Bili to tvoji roditelji koji te sputavaju u namjeri da učiniš nešto, ti vrijediš i dalje. Bio to tvoj partner, dijete, stric, prijatelj ili bilo ko, ti i dalje vrijediš. Tvoja vrijednost se ogleda u činjenici da si tu. Hodaš zemljom i imaš sva prava kao i svi ti drugi ljudi. Ti si božje dijete koliko su i oni. Ako oni znaju šta je realno, dobro ili loše, isto to i ti znaš. Ti vrijediš. Zapamti to. Ne zaboravljaj to.
I šta onda da učiniš kada osjećaš da se boriš sa svima njima ili sa vetrenjačama? 
Samo ponavljaj u sebi " Ti vrijediš" ili "Ja vrijedim". Šta god oni pričali, koliko god tema izazivala loš osjećaj, ti samo u sebi govori da vrijediš. Dok slušaš njih, ti gledaj u njih i govori u sebi i njima da vrijede. Jer oni isto vrijede. Čime god da su se organičili u razgovoru, ti u sebi govori kako oni vrijede. Gledaj ih kao što gledaš nekog ko vrijedi.
Zapamti da osjećaš da se boriš samo zato što smatraš da ćeš da vrijediš ako pobjediš. Ali ako vjeruješ i znaš da vrijediš- ti time uvijek pobjeđuješ. Pobjednik si ti. Jer ti vrijediš.
Kad god se osjetiš umorno i iscrpljeno sjeti se da vrijediš. Osjeti taj umor kao signal da si ponavljaš da vrijediš.

Do sledeće lekcije, govori si što češće da vrijediš, tada ćeš u to i povjerovati. 

недеља, 13. децембар 2015.

Šta učiniti kada vas napadnu činjenice?

Gospođica je odlučila da od sada dobro provjerava kakvo semenje sije u svoju baštu. Vrijeme kada je samo otvarala kesice sa semenjem koji joj drugi daju i prosipala po jedinoj zemlji koju ima, je iza nje, čvrsto je odlučila. Čini joj se da što je ta odluka ozbiljnija to joj je i teža. Svako jutro se budi misleći na novo sijeme koje dobija i da li će prepoznati da li je ono dobro ili loše. Ponekad joj se čini da je sumnjičava prema ljudima koje voli, možda čak i ljuta na njih, jer ne zna kakvo joj sijeme pružaju. Da li je dobro ili loše. Odjednom je odluka da ima zdravu baštu postala pravo opterećenje. Možda i veće nego kada je imala nezdravu baštu.
Shvativiši da se dešava nešto što sama ne može da riješi, niti zna kako odlučila se da uradi ono što uvijek radi  u tim situacijama. Otvoriće knjigu sveopšte mudrosti koja joj je ostavljena u nasleđe od njenih predaka. Ponovo se vratila na prvu lekciju.

Šta učiniti kada vas napadnu činjenice
(slobodno interpretirajte svoje činjenice-  moj plod je loš; imam lošu vezu; nesrećna sam, plata mi je mala; živim sa nepodnošljivim cimerom; ne volim svoj posao; sam sam; nedostaju mi ljudi; sredina oko mene je dosadna...itd.)

Najprije moraš znati da plodovi tvoje bašte ne rastu, niti od plate koju dobijaš, niti od ljudi koje srećeš, oni niču samo na osnovu toga čime ih zalivaš. Ako ih zalivaš dobrim stvarima, dobrim osjećajima, onda ćeš imati dobre plodove. Dakle ako želiš dobre plodove, moraš se osjećati dobro.

Svaki dan te napadaju činjenice, pitanje je smao d ali želiš te činjenice ili ne želiš. Kada dobro razmisliš koja te činjenica napada, promisli dobro da li ti tu činjenicu želiš.
 Ako se u tvojoj bašti našlo nešto što ne želiš, ne očajavaj. Samo prepoznaj da to ne želiš, ali onda se sjeti samo jedne dobre stvari toga što trenutno ne želiš u bašti. Npr ako imaš malu platu na poslu koji radiš, a to je činjenica koju ne želiš, ponađi jednu dobru stvar u vezi toga posla koju smatraš dobrom. Posao ti plaća hranu, ili stičeš iskustvo, ili odlaskom na posao prolaziš pored jako slatkog momka koji radi u blizini. Jako je bitno ljubavi da fokusiraš na jednu dobru stvar, a možeš i na više, ako ih pronalaziš, jer time ti zalivaš svoju baštu sa dobrim stvarima. Zapamti da plodovi tvoje bašte ne niču od posla koji radiš, niti od plate koju dobijaš, niti od ljudi koje srećeš, oni niču samo na osnovu toga čime ih zalivaš. Ako ih zalivaš dobrim stvarima, dobrim osjećajima, onda ćeš imati dobre plodove. Ako je tvoja činjenica što si pala ispit. Samo misli na to zašto si upisala taj fakultet, šta ti znači taj ispit, misli na ispite koje si položila do sada i kako ti to daje dobar osjećaj. Svojim dobrim mislima zalivaj svoju baštu. Možad te ostavio momak kojeg jako voliš, i dugo si bila sa njim u veoma važnim aspektima vašeg života. Činjenica je da niste zajedno i ti to ne želiš. Sjeti se jedne dobre stvari koju sada možeš da radiš kada on nije sa tobom. Sjeti se jedne dobre stvari kojoj možeš da se okreneš zato što imaš više vremena za sebe- samo jedna dobra stvar je dovoljna da se osjećaš bolje.
 Da rezimiramo, ako te napadne činjenica koju ne želiš, svaki puta kada pomisliš na tu činjenicu usmjeri se da misliš samo na tu jednu dobru stvar o toj činjenici. Jer tvoj je cilj osjećati se dobro.
 Tada će ti plodovi bivati bolji i bolji iz dana u dan.

Ako ti se dogodi da te napadne činjenica koju želiš, a nemaš je, onda se fokusraj na to kao da tu činjenicu imaš. Zbunjujuće? Npr, činjenica je da želiš zdravu ljubavno-partnersku vezu. Sada kada znaš činjenicu, ponašaj se, radi, pričaj i što je najbitnije misli kao da je ta činjenica već dio tvog života. Kao da plod zdrave ljubavno-pertnerske veze raste u tvojoj bašti. Kada se ponašaš i misliš kao da je plod već tu, tada se osječaš dobro, a to ti je i cilj-osjećati se dobro, jer tada  siješ zdravo sijemenje i plodovi će ti biti zdravi.

Za kraj prve lekcije, sjeti se da te mudrost uvijek voli. Kada te napadnu činjenice, ti se naprije opusti, jer znaj da uvijek možeš da otvoriš knjigu sveopšte mudrosti i da se rješiš nedoumicu ili taj tvoj činjenični problem. Ne opterećuj se previše, iz sedmice u sedmicu ćeš otkrivati nove lekcije. Sve što ti ne bude jasno, ponovićeš- jer ne zaboravi da ljudi najbolje uče ponavljajući.

Do sledeće lekcije, usmjeri se na jednu dobru stvar. 

Bašta dobrog ukusa

Počinjem ovu priču sa dubokim istinskim shvatanjem da " kada se jaje razbije sila s polja, jedan život prestaje. Dok kada ga razbije sila iznutra, novi život se rađa".
Svaka promjena našeg svijeta počinje promjenom u nama. Sve što smo želimo i ne želimo počinje i završava se sa nama. 
Velika je snaga koju imamo u sebi za sve poduhvate koje smatramo da treba da učinimo. Na toj snazi će se i bazirati ova priča. Što češće, bar dva puta sedmično moja pažnja će se usmjeriti na opisivanje jedne priče, teme, metode ili ideje uz koju ćemo se posjetiti koliko smo ustvari moćni mi sami. Bez ikoga oko nas da nam pomogne, ili upskos svima oko nas koji nam pomažu. Bez obzira na svu silu s polja, pričaćemo o ljepoti snage iznutra. 
Pitaću se ponekad kako li smo samo zaboravili da smo nastali iznutra? Da smo najprije bili u nekoj utrobi pa zatim došli na ovaj svijet. 
Posmatraću ponekad klince u okruženju i pokušati da uočim šta to oni rade, a mi smo zaboravili. Podsjetiću se zašto smo željeli da budemo ovo što jesmo, ili šta je to što želimo da budemo. Pogledaću šta smo to uzgajili sve ove godine i sada žanjemo plodove toga. Gajiću one stvari koje želim da berem. Ljubav i razumjevanje su neophodni za zalivanje. Radost je stanje kojem plodovi rastu. A plodovi su dokaz one snage sa početka priče. Ova priča ima misiju da bude mala bašta podrške svakom pojedincu koji uđe da posmatra njene plodove ljepote, zdravlja i bogatstva. 
Radoznalnost, ljubav prema ljudima, osjećaj pripadnosti, vjerovanje u snove, unutrašnje dijete i još po nešto interesantno će se naći u ovoj bašti dobrog ukusa. 
Vizija ove priče je da oplemeni svakog ko prođe pored nje. 
Najveći korist donosi autoru, samo zato što postoji. Kada je pisana čistog srca i usmerenog uma ona nađe svoj put do pojedinca kojeg inspiriše. 

Ovo je priča o nama koji vjerujemo da svako ima svoju priču.