Šta znači voljeti sebe?

„Voljeti sebe. Moraš voljeti sebe. Nemoj zaboraviti na sebe. Misli na sebe.“, ispstavilo se da je jedan od najčešćih savjeta koji su upućeni Gospođici. Cijela knjiga sveopšte mudrosti joj ukazuje na to da sluša sebe i svoju unutrašnju mudrost. Ali na kraju dana, ostaje pitanje da li je ustinu taj dan voljela sebe? Šta čine ljudi koji vole sebe? Da li oni redovno vježbaju? Da li se zdravo hrane? Da li žive život iz svojih snova ili prate svoju strast? Šta znači voljeti sebe, zapitala se dok je listala knjigu sveopšte mudrosti u potrazi za odogovorom.

Šta znači voljeti sebe?

Zdravo mila naša. Kako si? Uživaš li maksimalno u ovim danima i satima koji protiču oko tebe i kroz tebe? Stvaraš li? Kreiraš li? Sanjaš li? Izražavaš li se po svojoj istini? Sve to znači voljeti sebe. Reći ono što misliš, na način da ne povrijediš drugoga, to znači voljeti sebe. Izabrati biti ono ko jesi, i to je voljeti sebe. Prihvatiti druge za ono ko oni jesu, i to je voljeti sebe. Podržati druge, podržati sebe možda je najbolji izraz ljubavi. Mila naša, sve se dešava, dani prolaze, situacije se redaju, ali ono što je izraz ljubavi prema sebi u svemu tome jeste da obraćaš pažnju na sebe. Na to kako se osjećaš, šta misliš i šta radiš. Jedino tako, ako obraćaš pažnju na sebe, moći ćeš da prepoznaš šta ti govori tvoja unutrašnja mudrost i da postupaš po tome. Ako istinski pratiš svoja osjećanja i svoje misli, i izraziš ih jasno, moći ćeš od okolnosti koja ti nije bila naklonjena promjeniti u onu koja ti je naklonjena. I to ne tako što se okolnost promjenila, nego tako što si se ti promjenila, a okolnosti se svakao smjenjuju neprekidno. U kom pravcu će se smjenjivati zavisi mila samo od toga koliko si iskrena prema sebi. Ko si ti? Šta želiš? Vjeruješ li u sebe?

Draga dijete, znamo da je burno i neizvjesno, ali to je ljepota koja stvara osjećaj. Šta god da se događa dijete milo, obraćaj pažnju na svoja osjećanja- svoju emociju, I samo tako ćeš znati da li je to tvoj put. Prati sebe, i osjeti sebe. Svoje snove, svoje želje, svoje nadanja, svoje potrebe, svoje misli, svoje ideje. Prati sebe u unutar sebe. Jel’ ti sad malo jasnije? Tvoja unutrašnja mudrost su tvoja osjećanja i tvoja razmišljanja spojena u jedno i izrečena i prikazana kroz tvoju kreaciju. Tvoj život je tvoja kreacija. Mila naša, tako si blizu svega za čim tragaš, samo nastavi. Voljena, nježna i nasmijana ostani. 

Tajanstveni papir

Dani prolaze i ne mogu biti zaustavljeni. „Mnogo toga se ne može zaustaviti“, pomislila je Gospođica, dok je odmotavala papirić savijen na pola koji je pronašla tokom listanja knjige sveopšte mudrosti. Toliko mudrosti joj otkriva sama knjiga, a sada još pronalazi i nove tajanstvene papiriće umetnute između listova iste. Iako nisu potpisani, uočavala je da se radi o najboljoj namjeri autora da prenese mudrost kroz iste. Otvorila je papir i započela čitanje.

„I znaš da ti kažem prijatelju, ja vjerujem. Danas kao i prvog dana kada su me oči babice ugledale, sa istim tim intezitetom i dobrotom, ja vjerujem da je život više od pukog preživljavanja, a da je pogled dovoljan da se sve kaže, onome ko razumije.“

Postoje ljudi koji znaju da imaju prava biti srećni bez obzira na sve. Ti ljudi duboko u sebi osjećaju sreću, čak i kad su tužni. Koje god okolnosti u životu da im se dogode, oni znaju da imaju prava na sreću unutar sebe. Tu su gdje jesu, ali opet će imati osmijeh na licu. Nije to lažni osmijeh kojim prikrivaju istinska osjećanja, nego suštinski osmijeh koji zna da je jedino pravo biće čovjeka radost. Osmijeh i mirnoća. Ti ljudi znaju da uživaju u malim stvarima isto kao i u velikim. Tim ljudima su, baš kao i svima, govorili su da će biti srećni kada nešto dobiju, završe, postignu, ali takvim ljudima taj uspijeh je donio prazninu. Sve te puzle koje su se skupljale i  postavile svaka na svoje mjesto, tvorile su samo jednu običnu sličicu različitih boja. Pravo umjetničko djelo isijava dubinom. Gledajući to djelo, suština se sama kazuje. 

Kada sagledaš svoj život, i shvatiš da u ruci držiš samo običnu slagalicu, dok sanjaš o pravom umjetničkom djelu zapitaš se- da li je to zato što ti nisi umjetnik ili zato što su te učili da praviš izbore koje ne vode ka djelu nego ka slagalici?

Nema krivca. To ne zaboravi. „Svi su za sve krivi“, vraćamo se mudrosti Dostojevskog. Svakako nije ni bitan krivac. Bitno je sada. Ovaj trenutak ovdje. Šta želiš biti i ko želiš postati? Počni od toga, ko si ti ? Uvijek najprije moraš prihvatiti ko si ti, jer koliko god da ti je strano, ti si sebe doveo do ovdje. Ti si sebi ti.

Smotala je papir i duboko se zamislila nad istim.  

Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Povratak u realnos - sintagma koja se upotrebljava da opiše vraćanje sa odmora u svakodnevnicu života. Divne stvari se dešavaju na odmoru onima koji istinski znaju da se opuste i uživaju. Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici? Šta se to dogodi u umu osobe koja je na odmoru u odnosu na njeno stanje kada učestvuje svakodnevnici života? Duboko zahvalna bila je Gospođica što posjeduje knjigu sveopšte mudrosti i ubrzo počela da lista istu.

Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Pogled sa Đerdapskog tornja na 80 m visine

Mila naša pitalice, shvataš li koliko je lijepo kada se upitaš. Kada potražiš odgovor daleko od buke koja te okružuje, jer shvataš mila da je i buku neko stvorio. Baš takvu buku je stvorio, jer mu takva odgovara. Hrabrost je zapitati se da li tebi odgovara takva buka. Hrabro je mila naša zapitati se šta je istina.

Mila naša, premila, toliko toga nosite u sebi, vi ljudska bića koja šetate ovom planetom. Sve na ovom svijetu vam je dato da vam služi, da uživate u tome, da stvarate, da osmišljate i kreirate svoju priču. Sve mila što je potrebno- tu je. Ali mila naša, toliko dugo ste tu da ste navikli na strahove, borbu, bježanje, kažnjavanje, sumnje, brige, tugu i ozlojađenost. Navikli ste na ironiju i sarkazam. A mila naša, to sve uništava Vjeru. Vjeru u Sebe, vjeru u Dobro, vjeru u Istinu i vjeru u najbolji ishod. Vjeru u Ljubav. Vjeru u Život. Teško je opustiti se i uživati, ako ti je u mislima buka. Ali nije samo to, draga naša, teško je i voljeti ako slušaš buku. Teško je i nadati se, ako slušaš buku. Teško je čuti svoju unutrašnju mudrost, ako slušaš buku. Shvataš li mila šta ti čini buka? Shvataš li da gradi od tebe pijuna ograničenog na tijelo koji se štiti ironijom i sarkazmom?

Vjera. Kad nemaš Vjeru, ne možeš se ni opustiti. Ne možeš ni uživati. Prepoznaj Vjeru u Sebi. Znaj da Hrabrost da utišaš buku i čuješ svoju unutrašnju mudrost biva nagrađena. Uvijek. Imaj Vjeru da je nemoguće ustvari moguće, ukoliko samo izbaciš ne. Ti, dok ovo čitaš moraš povjerovati da možeš živjeti onakav život kakav smatraš da je tebi namjenjen. Ti, najprije ti. I kada duboko u sebi zasiješ to sjeme Vjere i zalivaš ga svakodnevno, plodovi koje ćeš dobiti biće više od svega što si mogla da zamisliš.

Vjeruj. Voli. Vidjećeš.

Zapamti mila naša, samo ono što iznosiš iz sebe ti živiš. Ako iznosiš Vjeru, ako iznosiš Ljubav, ako iznosiš Razumjevanje, to ćeš dobiti. Iznosi Vjeru iz sebe i živjećeš po Vjeri svojoj.